Buda Buda - delo Ovako sam čuo

Buda – delo Ovako sam čuo

Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu (odlomci)

MUKE NEPROMIŠLJENOG ŽIVLJENJA

Méne ovoga sveta

„Osam je, monasi, stvari na svetu koje neprekidno pokreću ovaj svet, kao što i svet neprekidno pokreće tih osam stvari. Kojih osam? Dobitak i gubitak, ugled i prezir, pohvala i pokuda, zadovoljstvo i bol. Neuk, prost čovek susreće se sa tih osam stvari, s njima se susreće i dobro upućen, plemeniti učenik. Pa u čemu je onda razlika, šta je nepodudar nost, šta je to što razdvaja znalca, sledbenika plemenitih, od neukog, prostog čoveka?” „Poštovani gospodine, naše znanje o tim stvarima ima koren u Blaženom, ono ima Blaženog kao svog vodiča i zaštitnika. Bilo bi dobro, poštovani gospodine, ako bi nam Blaženi objasnio značenje te tvrdnje. Ono što čuju, monasi će dobro zapamtiti”. „Slušajte onda, monasi, i dobro pazite, a ja ću govoriti”. „Da, gospodine”, odgovoriše monasi. Onda Blaženi ovako nastavi: „Monasi, kada se neuk, prost čovek susretne s dobitkom, on ne razmišlja ovako: ‘Ovaj dobitak koji me je zadesio je nestalan, povezan sa patnjom, podložan promeni’. On ga ne vidi onakvog kakav zaista jeste. I kad se su sretne s gubitkom, ugledom i prezirom, pohvalom i pokudom, zadovolj stvom i bolom, on onda ne razmišlja ovako: ‘Sve ovo što me je zadesilo je nestalno, povezano sa patnjom, podložno promeni’. On sve to ne vidi ta kvo kakvo zaista jeste. Takav čovek je opsednut dobitkom i gubitkom, ugledom i prezirom, pohvalom i pokudom, zadovoljstvom i bolom. Kad naiđe dobitak, on je ushi ćen, kad naiđe gubitak. on je utučen. Kad naiđe ugled, on je ushićen, kad naiđe prezir, on je utučen. Kad naiđe pohvala, on je ushićen, kad naiđe pokuda, on je utučen. Kad naiđe zadovoljstvo, on je ushićen, kad naiđe bol, on je utučen. Zaokupljen tako sviđanjem i nesviđanjem, kažem vam, on se neće osloboditi rođenja, starosti i smrti, niti žalosti, naricanja, bola, uznemirenosti i očaja, neće se osloboditi patnje. Ali, monasi, kad se dobro upućen, plemeniti učenik susretne s dobitkom, on onda razmišlja ovako: ‘Ovaj dobitak koji me je zadesio je nestalan, povezan s patnjom, podložan promeni’. I kad se susretne s gubitkom, ugledom i prezirom, pohvalom i pokudom, zadovoljstvom i bolom, on razmišlja isto. On sve te stvari vidi onakvima kakve zaista jesu i nije njima opsednut. Otuda, kad naiđe dobitak, on neće biti ushićen, kad naiđe gubitak, neće biti utučen. Kad naiđe ugled, neće biti ushićen, kad naiđe prezir, neće biti utučen. Kad naiđe pohvala, neće biti ushićen, kad naiđe pokuda, neće biti utučen. Kad naiđe zadovoljstvo, neće biti ushićen, kad naiđe bol, neće biti utučen. Okrenuvši se tako od sviđanja i nesviđanja, kažem vam, on će se osloboditi rođenja, starosti i smrti, osloboditi žalosti, naricanja, bola, uzne mirenosti i očaja, oslobodiće se patnje. U tome je, monasi, razlika, u tome je nepodudarnost, to je ono što razdvaja znalca, sledbenika plemenitih od neukog, prostog čoveka”.
Dutiya­lokadhamma sutta – Drugi govor o stvarima ovog sveta (AN 8:6)

O strepnji zbog promene

„Monasi, podučiću vas uznemirenosti usled vezivanja i spokojstvu usled nevezivanja. Poslušajte i dobro pazite, a ja ću vam govoriti”. „Da, poštovani gospodine”, odgovoriše monasi. A Blaženi ovako nastavi: „Kako to, monasi, nastaje uznemirenost usled vezivanja? Neuk, prost čovek koji ne mari za plemenite i ne poznaje i nevičan je njihovoj Dhammi, koji ne mari za uzvišena bića i ne poznaje i nevičan je njihovoj Dhammi, oblik smatra sopstvom ili misli da sopstvo poseduje oblik, da je oblik u sopstvu ili da je sopstvo u obliku. I onda se taj njegov oblik menja, postaje drugačiji. Kako se taj oblik menja, postaje drugačiji, tako i njegova svest postaje zaokupljena tom promenom oblika. Uznemirenost i čitav roj drugih mentalnih stanja rođenih iz zaokupljenosti promenom oblika nastavljaju da opsedaju njegov um. Pošto mu je um opsednut, on sam biva uplašen, nesre ćan i ispunjen strepnjom; usled vezivanja postaje uznemiren. On osećaj smatra sopstvom… opažaj smatra sopstvom… mentalne obrasce smatra sopstvom… svest smatra sopstvom ili misli da sopstvo poseduje svest, da je svest u sopstvu ili da je sopstvo u svesti. I onda se ta njegova svest menja, postaje drugačija. Kako se ta svest menja, postaje drugačija, tako i njegova svest postaje zaokupljena tom promenom svesti. Uznemirenost i čitav roj dru gih mentalnih stanja rođenih iz zaokupljenosti promenom svesti nastavljaju da opsedaju njegov um. Pošto mu je um opsednut, on sam biva uplašen, nesrećan i ispunjen strepnjom; usled vezivanja postaje uznemiren. Na taj način, monasi, nastaje strepnja usled vezivanja. A kako, monasi, nastaje spokojstvo usled nevezivanja? Dobro upućen, plemeniti učenik koji se zanima za plemenite i poznaje i vičan je njihovoj Dhammi, oblik ne smatra sopstvom, niti misli da sopstvo poseduje oblik, da je oblik u sopstvu, niti da je sopstvo u obliku. I onda se taj njegov oblik me nja, postaje drugačiji. Uprkos tome što se taj oblik menja, postaje drugačiji, njegova svest ne postaje zaokupljena promenom oblika. Uznemirenost i či tav roj drugih mentalnih stanja rođenih iz zaokupljenosti promenom oblika ne opsedaju njegov um. Pošto mu um nije opsednut, ni on sam nije uplašen, nije nesrećan, niti ispunjen strepnjom; zahvaljujući nevezivanju postaje on spokojan. On osećaj ne smatra sopstvom… opažaj ne smatra sopstvom… mentalne obrasce ne smatra sopstvom… svest ne smatra sopstvom, niti misli da sopstvo poseduje svest, da je svest u sopstvu, niti da je sopstvo u svesti. I onda se ta njegova svest menja, postaje drugačija. Uprkos tome što se ta svest menja, postaje drugačija, njegova svest ne postaje zaokupljena promenom svesti. Uznemirenost i čitav roj drugih mentalnih stanja rođenih iz zaokupljenosti promenom svesti ne nastavljaju da opsedaju njegov um. Pošto mu um nije opsednut, ni on sam nije uplašen, nije nesrećan, niti ispunjen strepnjom; zahvaljujući nevezivanju postaje on spokojan. Na taj način, monasi, nastaje spokojstvo usled nevezivanja”.

Upādāparitassanā sutta – Nemir vezivanja (SN 22:7)

NASTANAK OVOGA SVETA

Trava i granje

Blaženi se ovako obrati monasima: „Monasi, ovoj saṃsāri ne može se videti početak. Ne može se videti početna tačka lutanja i tumaranja bića opterećenih neznanjem, okovanih žud njom. Zamislite, monasi, da neki čovek poseče svu travu, pruće, grane i lišće što ih ima na ovoj Đambudipi i sve to sakupi na jednu gomilu. Pošto je tako učinio, on uzme travku po travku i za svaku kaže: „Ova predstavlja moju majku, ova majku moje majke” i tako sve dalje unazad. Niz majki i baka ovog čoveka ne bi stigao do kraja čak i kad bi za svaku iskoristio sve one travke, pruće, grane i lišće. A zašto? Zato, monasi, što se ovoj sāṃsari ne može videti početak. Ne može se videti početna tačka lutanja i tumaranja bića opterećenih neznanjem, okovanih žudnjom. Toliko ste dugo, monasi, doživljavali patnju, bol i nesreću, punili groblja. I to je dovoljno da više ne budete opčinjeni svim tim sastojcima bića, dovoljno da ugasite svaku strast prema njima, dovoljno da se od njih oslobodite”.
Tinakattha sutta – Trava i granje (SN 15:1)

Zemlja

„Monasi, ovoj saṃsāri se ne može videti početak. Ne može se videti početna tačka lutanja i tumaranja bića opterećenih neznanjem, okovanih žud njom. Zamislite, monasi, da neki čovek od čitave ove velike zemlje napravi kuglice veličine jujuba koštice. Pošto je tako učinio, on uzme jednu po jednu kuglicu i za svaku kaže: „Ova predstavlja mog oca, ova oca moga oca”, i tako sve dalje unazad. Niz očeva i dedova ovog čoveka ne bi stigao do kraja čak i kad bi za svakog iskoristio sve one kuglice. A zašto? Zato, monasi, što se ovoj sāṃsari ne može videti početak. Ne može se videti početna tačka lutanja i tumaranja bića opterećenih neznanjem, okovanih žudnjom. Toliko ste dugo, monasi, doživljavali patnju, bol i nesreću, punili groblja. I to je dovoljno da više ne budete opčinjeni svim tim sastojcima bića, dovoljno da ugasite svaku strast prema njima, dovoljno da se od njih oslobodite”.
Paṭhavī sutta – Zemlja (SN 15:2)

Planina

Jedan monah otide do Blaženoga, pokloni mu se, sede sa strane i reče: „Poštovani gospodine, koliko je dug jedan eon?” „Dug je eon, monaše. Nije lako izmeriti ga i reći toliko godina iznosi, toliko stotina godina, toliko hiljada godina, toliko stotina hiljada go dina”. „Je li onda, poštovani gospodine, moguće dati nekakvo poređenje?” „Moguće je, monaše – reče Blaženi. – Zamisli da postoji planina, yođanu dugačka, yođanu široka i yođanu visoka, bez ikakvih šupljina i puko tina, čitava od jednog jedinog kamena. Na svakih sto godina, čovek po njoj jednom udari komadom platna iz KāsijaI čitava bi ta planina na taj način mogla nestati, pre nego što bi se jedan eon okončao. Toliko je dug eon. I pored takve dužine, tumarali smo kroz mnogo eona, mnogo stotina eona, mnogo hiljada eona, mnogo stotina hiljada eona. A zašto? Zato, monaše, što se ovoj saṃsāri ne može videti početak… I to je dovoljno da od tih sastojaka bića postanemo slobodni”.
Pabbata sutta – Planina (SN 15:5)

Reka Gang

Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Rađagahe, u Bambusovom gaju, na mestu gde se hrane veverice. Tu jedan braman poseti Blaženog i učtivo ga pozdravi. Pošto su srdačno porazgovarali, sede on sa strane i ovako reče: „Učitelju Gotamo, koliko je mnogo eona proteklo do sada?” „Mnogo je eona proteklo do sada, bramane. Nije lako izbrojati ih i reći toliko je eona, toliko stotina eona, toliko hiljada eona, toliko stotina hiljada eona”. „Je li onda, poštovani gospodine, moguće dati nekakvo poređenje?” „Moguće je, bramane – reče Blaženi. – Zamisli koliko je zrnaca peska između mesta na kojem izvire Gang i mesta na kojem se uliva u veliki okean: nije ih lako izbrojati i reći toliko je zrnaca peska, toliko stotina zrnaca peska, toliko hiljada zrnaca peska, toliko stotina hiljada zrnaca peska. Bramane, eona koji su protekli do sada ima mnogo više od toga. Nije lako izbrojati ih i reći toliko je eona, toliko stotina eona, toliko hiljada eona, toliko stotina hiljada eona. A zašto? Zato, bramane, što se ovoj saṃsāri ne može videti početak…. I to je dovoljno da od tih sastojaka bića postanemo slobodni”.
Gangā sutta – Gang (SN 15:8)

Pas na povocu

„Monasi, ovoj saṃsāri se ne može videti početak. Ne može se videti početna tačka lutanja i tumaranja bića opterećenih neznanjem, okovanih žud njom. Doći će vreme, monasi, kada će veliki okean presušiti, ispariti i neće više postojati, a ipak, kažem vam, nema kraja patnji onim bićima koja tuma raju opterećena neznanjem, okovana žudnjom. Doći će vreme, monasi, kada će Sineru,1 kralj među planinama, izgoreti, nestati i neće više postojati, a ipak, kažem vam, nema kraja patnji onim bićima koja tumaraju opterećena neznanjem, okovana žudnjom. Doći će vreme, monasi, kada će ova velika zemlja izgoreti, nestati i neće više postojati, a ipak, kažem vam, nema kraja patnji onim bićima koja tuma raju opterećena neznanjem, okovana žudnjom. Zamislite, monasi, psa vezanog povocem za drvo ili čvrst stub. Jedino što bi on mogao jeste da trči oko tog drveta ili stuba. Isto tako, neuk, prost čovek oblik smatra sopstvom… osećaj smatra sopstvom… opažaj sma tra sopstvom… mentalne obrasce smatra sopstvom… svest smatra sopstvom… On neprekidno trči oko oblika, oko osećaja, oko opažaja, oko mental nih obrazaca, oko svesti. I sve dok trči oko njih, nije se oslobodio oblika, nije se oslobodio osećaja, nije se oslobodio opažaja, nije se oslobodio mentalnih obrazaca, nije se oslobodio svesti. Nije se, kažem vam, oslobodio rođenja, starenja i smrti, nije se oslobodio žalosti, naricanja, bola, uznemirenosti i očaja, nije se oslobodio patnje.
Gaddulabaddha – Povodac (SN 22:99)

PRVI GOVOR

Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Vārānasīja, u Parku jelena, u Isipatani. Tada se Blaženi obrati grupi od pet asketa: „Dve su, monasi, krajnosti u koje onaj ko je otišao u beskućnike ne bi trebalo da zapada. Koje dve? Vezanost za užitke čula, koja je niska, vulgarna, svojstvena prostim ljudima, neplemenita i ne donosi korist, a druga je vezanost za samomučenje, koja je bolna, neplemenita i ne donosi korist. Monasi, obe ove krajnosti izbegavajući, Tathāgata je savršeno razumeo srednji put, koji daje uvid i znanje, vodi smirenju, neposrednom znanju, probuđenju i utrnuću. A kakav je to, monasi, srednji put što ga je Tathāgata savršeno razumeo, koji daje uvid i znanje, vodi smirenju, neposrednom znanju, probuđenju i utrnuću? To je Plemeniti osmostruki put: ispravno razumevanje, ispravna namera, ispravan govor, ispravni postupci, ispravno zarađivanje za život, ispravan napor, ispravna sabranost i ispravna koncentracija. To je, monasi, srednji put što ga je Tathāgata savršeno razumeo, a koji daje uvid i znanje, vodi smirenju, neposrednom znanju, probuđenju i utrnuću. A ovo je, monasi, plemenita istina o patnji: rođenje je patnja, starost je patnja, bolest je patnja, smrt je patnja, boravak uz ono što nam je mrsko jeste patnja, razdvojenost od onoga što nam je drago jeste patnja, uskraćivanje onoga što želimo jeste patnja. Ukratko, pet osnova prianjanja jesu patnja. A ovo je, monasi, plemenita istina o izvoru patnje: to je ona žudnja koja vodi novom rođenju, a združena sa ushićenjem i strašću uvek nalazi novo uživanje, sad tu, sad tamo – dakle, to je žudnja za čulnim užicima, žudnja za postojanjem i žudnja za nepostojanjem. A ovo je, monasi, plemenita istina o prestanku patnje: to je potpuno iščezavanje i iskorenjivanje upravo te žudnje, odustajanje od nje i odbacivanje, oslobađanje i okretanje od nje. A ovo je, monasi, plemenita istina o putu koji vodi prestanku patnje: to je upravo onaj Plemeniti osmostruki put sačinjen od ispravnog razumevanja, ispravne namere, ispravnog govora, ispravnih postupaka, ispravnog zarađivanja za život, ispravnog napora, ispravne sabranosti i ispravne koncentracije. ‘Ovo je plemenita istina o patnji’: takva se, monasi, u meni javila vizija, javili su se znanje, mudrost i uvid, javila se svetlost u vezi sa stvarima koje ranije nisu bile čute. ‘Ovu plemeniti istinu o patnji treba u potpunosti razumeti’: takva se, monasi, u meni javila vizija, javili su se znanje, mudrost i uvid, javila se svetlost u vezi sa stvarima koje ranije nisu bile čute. ‘Ova plemenita istina o patnji u potpunosti je shvaćena’: takva se, monasi, u meni javila vizija, javili su se znanje, mudrost i uvid, javila se svetlost u vezi sa stvarima koje ranije nisu bile čute. ‘Ovo je plemenita istina o nastanku patnje’: takva se, monasi, u meni javila vizija, javili su se znanje, mudrost i uvid, javila se svetlost u vezi sa stvarima koje ranije nisu bile čute. ‘Ovu plemenitu istinu o nastanku patnje treba napustiti’: takva se, monasi, u meni javila vizija, javili su se znanje, mudrost i uvid, javila se svetlost u vezi sa stvarima koje ranije nisu bile čute. ‘Ova plemenita istina o nastanku patnje je napuštena’: takva se, monasi, u meni javila vizija, javili su se znanje, mudrost i uvid, javila se svetlost u vezi sa stvarima koje ranije nisu bile čute. ‘Ovo je plemenita istina o prestanku patnje’: takva se, monasi, u meni javila vizija, javili su se znanje, mudrost i uvid, javila se svetlost u vezi sa stvarima koje ranije nisu bile čute. ‘Ovu plemenitu istinu o prestanku patnje treba ostvariti: takva se, monasi, u meni javila vizija, javili su se znanje, mudrost i uvid, javila se svetlost u vezi sa stvarima koje ranije nisu bile čute. ‘Ova plemenita istina o prestanku patnje je ostvarena’: takva se, monasi, u meni javila vizija, javili su se znanje, mudrost i uvid, javila se svetlost u vezi sa stvarima koje ranije nisu bile čute. ‘Ovo je plemenita istina o putu koji vodi prestanku patnje’: takva se, monasi, u meni javila vizija, javili su se znanje, mudrost i uvid, javila se svetlost u vezi sa stvarima koje ranije nisu bile čute. Tu plemenitu istinu o putu koji vodi prestanka patnje treba razvijati: takva se, monasi, u meni javila vizija, javili su se znanje, mudrost i uvid, javila se svetlost u vezi sa stvarima koje ranije nisu bile čute. ‘Ta plemenita istina o putu koji vodi prestanka patnje je razvijena’: takva se, monasi, u meni javila vizija, javili su se znanje, mudrost i uvid, javila se svetlost u vezi sa stvarima koje ranije nisu bile čute. I sve dok, monasi, to moje znanje i vizija ove četiri plemenite istine kakve zaista jesu, sa svoje tri faze i dvanaest vidova, nisu bili na takav način potpuno pročišćeni, nisam tvrdio da sam se probudio za nenadmašno savršeno prosvetljenje u ovome svetu, sa njegovim božanstvima, sa Mārom i Bramom, u ovom pokolenju sa asketama i bramanima. Ali kada su moje znanje i vizija ove četiri plemenite istine kakve zaista jesu, sa svoje tri faze i dvanaest vidova, bili na takav način potpuno pročišćeni, tada sam ustvrdio da sam se probudio za nenadmašno savršeno prosvetljenje u ovome svetu, s njegovim božanstvima, sa Mārom i Bramom, u ovom pokolenju sa asketama i bramanima, njegovim bogovima i ljudima. Znanje i vizija javiše se u meni: ‘Nepokolebljivo je oslobođenje moga uma. Ovo je moje poslednje rođenje. Nema više preporađanja.’ Tako reče Blaženi. Zadovoljni, petorica asketa se obradovaše rečima Blaženog. A dok je govor još bio u toku, u poštovanom Kondañi javila se nezamućena, jasna vizija istine: ‘Sve što je podložno nastanku, podložno je i nestanku.’ A kada Blaženi pokrenu točak Učenja, među božanstvima na zemlji pronese se glas: ‘Kraj Vārānasīja, u Parku jelena, u Isipatani, Blaženi pokrenu nenadmašni točak Učenja, koji ne mogu zaustaviti nijedan asketa, ni braman, ni božanstvo, ni Māra, ni Brama, niti bilo ko na ovom svetu.’ Čuvši božanstva zemlje kako ovo uzvikuju, božanstva sveta Četiri velika kralja takođe uzviknuše: ‘Kraj Vārānasīja… taj nenadmašni točak Učenja ne može zaustaviti nijedan asketa, ni braman, ni božanstvo, ni Māra, ni Brama, niti bilo ko na ovom svetu.’ Čuvši božanstva sveta Četiri velika kralja kako ovo uzvikuju, božanstva Tavatimsa… božanstva Jama… božanstva Tusita… božanstva Nimanarati… božanstva Paranimitavasavati… božanstva u Braminoj pratnji uzviknuše: ‘Kraj Vārānasīja, u Parku jelena, u Isipatani, Blaženi pokrenu nenadmašni točak Učenja, koji ne mogu zaustaviti nijedan asketa, ni braman, ni božanstvo, ni Māra, ni Brama, niti bilo ko na ovom svetu.’ Tako se u tom trenutku, odjednom, uzvik razleže sve do Braminog sveta. I taj kosmos od deset hiljada svetova poče da podrhtava, da se trese i giba, dok ga je nemerljivo blistava svetlost preplavila, nadmašujući čak i sjaj bogova. A onda Blaženi izreče ove nadahnute reči: ‘Kondaña je zaista razumeo! Kondaña je zaista razumeo!’ I tako poštovani Kondaña zadobi ime Añña­Kondaña – Kondaña koji je razumeo.”
Dhamma­ćakkappavattana sutta – Pokretanje točka Učenja (SN 56:11)

Vladar sveta

Blaženi ovako reče: „Monasi, čak i vladar sveta, istinoljubivi i pravedni kralj, ne vlada svojom zemljom sam, već uz sebe ima još jednog vladara.” Kada ovo bi rečeno, neki monah obrati se Blaženom ovim rečima: „Ali ko je, poštovani gospodine, taj savladar velikome vladaru sveta, istinoljubivome i pravednom kralju?” – „To je dhamma, monaše, zakon pravednosti”, odgovori Blaženi. „U tom slučaju, vladar sveta, istinoljubiv i pravedan kralj, koji se oslanja na zakon pravednosti, slavi ga, ceni i poštuje, koji uzima zakon pravednosti za merilo, zastavu i simbol vlasti, obezbeđuje zakonitu zaštitu, zaklon i sigurnost za sopstvene podanike. On obezbeđuje zakonitu zaštitu, zaklon i sigurnost za svoje plemenite ratnike;I takvu vlast ne može zbaciti nijedno neprijateljsko ljudsko biće. Isto tako, monasi, i Tathāgata, uzvišeni, potpuno probuđeni, istinoljubivi i pravedni kralj Dhamme, oslanja se na Dhammu, slavi Dhammu, ceni je i poštuje, uzima Dhammu za merilo, zastavu i simbol vlasti, obezbeđuje zakonitu zaštitu, zaklon i sigurnost u pogledu postupaka učinjenih telom, govorom i umom. On ovako uči: ‘Ove postupke telom bi trebalo činiti, a ove ne bi trebalo. Ove postupke govorom bi trebalo činiti, a ove ne bi trebalo. Ove postupke umom bi trebalo činiti, a ove ne bi trebalo’. Tathāgata, uzvišeni, potpuno probuđeni, istinoljubivi i pravedni kralj Dham me, koji na ovaj način obezbeđuje zakonitu zaštitu, zaklon i sigurnost u po gle du postupaka učinjenih telom, govorom i umom, jeste taj koji pokreće ne nad maš ni točak Dhamme i to jedino u skladu sa dhammom. A taj točak Dhamme nijedan asketa ili braman, nijedno božanstvo, ni Māra, ni Brama, niti bi ko na ovome svetu, ne može vratiti unazad.”

Ćakkavatti sutta – Kralj sveta (AN 3:14)

Ko je vredan poštovanja?

Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Rađagahe, u Bambusovom gaju, na mestu gde se hrane veverice. A jednom je mladi Sigala, domaćinski sin, ustavši rano, izašao iz Rađagahe, čiste odeće i mokre kose, i sklopljenih ruku klanjao se različitim stranama sveta: istoku, jugu, zapadu, severu, nadiru i zenitu.. A Blaženi, takođe ustavši rano izjutra i obukavši se, uze svoj ogrtač i prosjačku zdelu, te krete do Rađagahe u prošenje hrane. Usput ugleda mladoga Sigalu kako se sklopljenih ruku klanja različitim stranama sveta, te ga ovako upita: „Zašto si ti, domaćinski sine, ustao tako rano da bi se poklonio različitim stranama sveta?” „Poštovani gospodine, otac mi je na samrti rekao da tako činim. I tako, iz poštovanja prema očevim rečima, koje uvažavam, cenim i smatram svetim, ustao sam tako rano da bih se poklonio na svih šest strana sveta.” „Ali, domaćinski sine, prema praksi plemenitih, to nije pravi način na koji se klanja na svih šest strana sveta. „A kako bi se onda, plemeniti gospodine, prema praksi plemenitih trebalo klanjati na svih šest strana sveta? Bilo bi dobro ukoliko bi me Blaženi poučio i pokazao pravi način na koji se, prema praksi plemenitih, treba klanjati na svih šest strana sveta.” „Onda, domaćinski sine, poslušaj i dobro zapamti ono što ću ti reći, a ja ću govoriti. „Da, poštovani gospodine”, odgovori mladi Sigala. A Blaženi ovako nastavi: „A kako, domaćinski sine, plemeniti učenik štiti svih šest strana sveta? Na tih šest strana bi trebalo gledati ovako. Istok označava majku i oca. Jug označava učitelja. Zapad označava ženu i decu. Sever označava prijatelje i drugove. Nadir predstavlja sluge, najamnike i poslugu. Zenit predstavlja askete i bramane.
Na pet načina, domaćinski sine, sin treba da se stara o svojoj majci i ocu kao o istoku. Ovako bi trebalo da razmišlja: ‘Pošto su oni mene othranili, i ja ću njih izdržavati. Preuzeću njihove obaveze. Održavaću porodičnu tradiciju. Načiniću sebe dostojnim svoga nasleđa. A kada moji roditelji umru, davaću nevoljnima u njihovo ime’. I pet je načina na koji će roditelji, o kojima se njihov sin ovako stara kao o istoku, njemu to uzvratiti: odvraćaće ga od lošeg, ohrabrivati da čini dobro, podučiće ga nekom zanatu, pronaći mu prikladnu ženu i u pravom trenutku prepustiti mu svoj imetak. Na ovaj je način zaštićen istok, ovako se uspostavlja mir i razgoni strah.
Na pet načina, domaćinski sine, učenici treba da se staraju o svojim učiteljima kao o jugu: tako što ustaju u znak poštovanja, ustupaju im prednost, pažljivo ih slušaju, uvek su im pri ruci, ovladavaju veštinom kojom su podučeni. I pet je načina na koji će učitelji, o kojima se njihovi učenici ovako staraju kao o jugu, njima to uzvratiti: daju im detaljnu poduku, staraju se da su razumeli ono što treba da razumeju, upućuju ih u sve veštine i znanja, upoznaju ih sa svojim prijateljima i znancima i obezbeđuju im sigurnost sa svih strana. Na ovaj je način zaštićen jug, ovako se uspostavlja mir i razgoni strah.
Na pet načina, domaćinski sine, muž treba da se stara o svojoj ženi kao o zapadu: tako što je poštuje, tako što je ne omalovažava, tako što joj je veran, tako što joj prepušta vođenje domaćinstva i tako što joj kupuje ukrase. I pet je načina na koji će žena, o kojoj se muž tako stara kao o zapadu, njemu to uzvratiti: dobro raspoređuje poslove u kući, blaga je prema posluzi, verna je, čuva ono što je stečeno i vešta je i marljiva u svemu što treba da obavi. Na ovaj je način zaštićen zapad, ovako se uspostavlja mir i razgoni strah.
Na pet načina, domaćinski sine, čovek treba da se stara o svojim prijateljima i drugovima kao o severu: darežljivošću, lepim rečima, brinući o njihovom dobru, postupajući prema njima kao prema samome sebi i držeći se date reči. I pet je načina na koji će prijatelji i drugovi, o kojima se on tako stara kao o severu, njemu to uzvratiti: štite ga kada je nepromišljen, štite njegovu imovinu kada je nepromišljen, postaju njegovo utočište kada je uplašen, ne ostavljaju ga kada je u nevolji i brinu se i o njegovoj deci. Na ovaj je način zaštićen sever, ovako se uspostavlja mir i razgoni strah.
Na pet načina, domaćinski sine, gazda treba da se stara o svojim slugama i radnicima kao o nadiru: daje im posao prema njihovim sposobnostima, obezbeđuje im hranu i nadnicu, brine se o njima kad su bolesni, deli sa njima poslastice koje ima i oslobađa ih obaveza kada za to dođe vreme. I pet je načina na koji će sluge i radnici, o kojima se on tako stara kao o nadiru, njemu to uzvratiti: ustaju pre njega, ležu posle njega, uzimaju samo ono što im je dato, dobro obavljaju svoje dužnosti i održavaju njegovu dobru reputaciju i ugled. Na ovaj je način zaštićen nadir, ovako se uspostavlja mir i razgoni strah.
Na pet načina, domaćinski sine, čovek treba da se stara o asketama i bramanima kao o zenitu: prijateljskim delima, prijateljskim rečima, prijateljskim mislima, njegova kuća za njih treba da bude otvorena i da ih snabdeva onim što im je potrebno za život. I pet je načina na koji će askete i bramani, o kojima se on tako stara kao o zenitu, njemu to uzvratiti: odvraćaju ga od lošeg, podstiču ga da čini dobro, vole ga iskrenog srca, podučavaju ga onome što do sada nije čuo i ukazuju mu na put ka nebeskom boravištu. Na ovaj je način zaštićen zenit, ovako se uspostavlja mir i razgoni strah.”
Sigālovāda sutta – Savet Sigali (DN 31, odlomak)

PORODICA

Roditelji i deca

(a) „Monasi, one porodice žive u društvu Brame gde u kući deca poštuju svoje roditelje. One porodice žive u društvu starih učitelja gde u kući deca poštuju svoje roditelje. One porodice žive sa drevnim božanstvima gde u kući deca poštuju svoje roditelje. One porodice žive u društvu svetitelja gde u kući deca poštuju svoje roditelje. ‘Brama’, monasi, to je naziv za majku i oca. „Stari učitelji”, monasi, to je naziv za majku i oca. ‘Stari bogovi’, monasi, to je naziv za majku i oca. ‘Drevna božanstva’, monasi, to je naziv za majku i oca. ‘Svetitelji’, monasi, to je naziv za majku i oca. A zašto? Velike zasluge, monasi, imaju roditelji, kao oni koji svoju decu podižu, hrane i upućuju šta je u ovom svetu dobro, a šta loše.”
Brahma sutta – Govor o Brami (AN 4:63)

(b) „Monasi, dve su osobe za koje kažem da im se nikada nije moguće odužiti. Koje dve? Majka i otac. Čak ni kada bi neko nosio majku na jednom ramenu i nosio oca na drugom ramenu, te tako poživeo stotinu godina, dočekao starost od stotinu godina; ni ako bi ih mazao melemima, masirao, kupao, trljao im i ruke i noge, a oni pri tom čak na istom mestu mokrili – čak ni to ne bi bilo dovoljno da se oduži svojim roditeljima. Čak ni ako bi neko svoje roditelje postavio kao vrhovne gospodare i upravljače ovom zemljom, tako bogatom sa sedam bogatstava, čak ni tada im se ne bi odužio. A zašto? Velike zasluge, monasi, imaju roditelji kao oni koji svoju decu podižu, hrane i upućuju šta je u ovom svetu dobro, a šta loše. Ali, monasi, onaj ko ohrabruje svoje roditelje neznalice, ko ih upoznaje sa učenjem i učvršćuje u poverenju; ko ohrabruje svoje nemoralne roditelje, navodi ih i učvršćuje u vrlini; ko ohrabruje svoje škrte roditelje, navodi ih i učvršćuje u velikodušnosti; ko ohrabruje svoje neupućene roditelje, navodi ih i učvršćuje u mudrosti – takav, monasi, dovoljno čini za svoje roditelje: on im se odužuje, i više nego odužuje za to što su učinili za njega.”
Samaćitta vagga – Uravnoteženost uma (AN 2:34)

Supružnici

(a) Jednom je prilikom Blaženi išao glavnim putem između Madhure i Verañđe, a tim putem išao je i veliki broj domaćina i njihovih žena. Onda Blaženi skrenu s puta i sede u podnožje nekog drveta. Kad ga videše kako sedi, domaćini i njihove žene dođoše do Blaženog, pokloniše mu se, pa sedoše sa strane. Dok su tako sedeli, Blaženi im reče: „Kućedomaćini, postoje četiri vrste zajedničkog života. Koje četiri? Demon živi sa demonkom; demon živi sa boginjom; bog živi sa demonkom i bog živi sa boginjom.
A kako to, kućedomaćini, demon živi sa demonkom? U tom slučaju, muž je taj koji ubija, krade, čini preljubu, laže, opija se; on je čovek bez morala, loših navika, živi u svom domu srca otrovanog tvrdičlukom, ismeva i vređa askete i bramane. I njegova žena je ta koja ubija, krade, čini preljubu, laže, opija se; ona je žena bez morala, loših navika, živi u svom domu srca otrovanog tvrdičlukom, ismeva i vređa askete i bramane. Tako, kućedomaćini, demon živi sa demonkom. A kako to, domaćini, demon živi sa boginjom? U tom slučaju, muž je taj koji ubija, krade, čini preljubu, laže, opija se; on je čovek bez morala, loših navika, živi u svom domu srca otrovanog tvrdičlukom, ismeva i vređa askete i bramane. Ali njegova je žena ta koja je odustala od svih tih stvari; ispunjena je vrlinom, dobre naravi, živi u svom domu srca slobodnog od tvrdičluka, ne ismeva i ne vređa askete i bramane. Tako, kućedomaćini, demon živi sa boginjom. A kako to, kućedomaćini, bog živi sa demonkom? U tom slučaju, domaćin je taj koji je odustao od ubijanja, krađe, preljube, laganja i alkohola; ispunjen je vrlinom, dobre naravi, živi u svom domu srca slobodnog od tvrdičluka, ne ismeva i ne vređa askete i bramane. Ali je njegova žena ta koja nije odustala od svih tih stvari… Tako, kućedomaćini, bog živi sa demonkom. A kako to, kućedomaćini, bog zivi sa boginjom? U tom slučaju domaćin je taj koji je odustao od ubijanja… ispunjen je vrlinom, dobre naravi, živi u svom domu srca slobodnog od tvrdičluka, ne ismeva i ne vređa askete i bramane. I njegova žena je ta koja e odustala od svih tih stvari… ispunjena je vrlinom, dobre naravi, živi u svom domu srca slobodnog od tvrdičluka, ne ismeva i ne vređa askete i bramane. Tako, kućedomaćini, bog živi sa boginjom. To su, monasi, četiri vrste zajedničkog života koje postoje.”
Pathama­samvāsa sutta – Prvi govor o zajedničkom življenju (AN 4:53)

Kako ne treba zarađivati za život

„Monasi, pet je trgovina kojima moji sledbenici ne bi trebalo da se bave. Kojih pet? Trgovina oružjem, trgovina živim bićima, trgovina mesom, trgovina alkoholom, trgovina otrovima.”
Vaniđđā sutta – Trgovina (AN 5:177)

Kako najbolje iskoristi svoj imetak?
[Blaženi ovako reče domaćinu Anāthapindiki:] „Plemeniti učenik koji je zaradio imetak zahvaljujući sopstvenom naporu i preduzimljivosti, uvećao ga snagom sopstvenih ruku i znojem sopstvenog čela, prâvi imetak na prâvi način stekao, on time čini četiri dobra dela. Koja četiri? Plemeniti učenik koji je tako stekao imetak sebe čini radosnim, zadovoljan je, uživa u trajnoj sreći, njegovi majka i otac, njegova deca i žena, njegova posluga i radnici, njegovi prijatelji i drugovi su radosni, zadovoljni i uživaju u trajnoj sreći. To je, domaćine, prvi slučaj kada je imetak dobro upotrebljen, mudro potrošen, iskorišćen za dobru stvar. Zatim, domaćine, plemeniti učenik koji je tako stekao imetak, njime sebe čini sigurnim od raznih nevolja, kakve mogu izazvati vatra, voda, vladari, lopovi ili gramzivi naslednici. Tako on sebe čini sigurnim. To je, domaćine, drugi slučaj kada je imetak dobro upotrebljen, mudro potrošen, iskorišćen za dobru stvar. Zatim, domaćine, plemeniti učenik koji je tako stekao imetak poklanja pet vrsta darova: rođacima, gostima, duhovima predaka, vladaru i božanstvima. To je, domaćine, treći slučaj kada je imetak dobro upotrebljen, mudro potrošen, iskorišćen za dobru stvar. Zatim, domaćine, plemeniti učenik koji je tako stekao imetak takođe podržava sve one askete i bramane koji su odustali od gordosti i nepažnje, ustalili se u strpljivosti i blagosti, posvećeni su kroćenju samih sebe, smirivanju samih sebe, dostizanju nibbāne. Takvima on prinosi darove koji donose najveći plod, donose sreću, vode preporađanju na srećnom odredištu. To je, domaćine, četvrti slučaj kada je imetak dobro upotrebljen, mudro potrošen, iskorišćen za dobru stvar. To su, domaćine, četiri dobra što ih plemeniti učenik čini uz pomoć imetka koji je zaradio zahvaljujući sopstvenom naporu i preduzimljivosti, uvećao ga snagom sopstvenih ruku i znojem sopstvenog čela, prâvi imetak na prâvi način stečen. Ako je bilo čiji imetak potrošen bez ova četiri dobra dela, za njega se kaže da je loše upotrebljen, da je protraćen, iskorišćen za lošu stvar. Ali, domaćine, ako je bilo čiji imetak potrošen na ova četiri dobra dela, za njega se kaže da je dobro upotrebljen, mudro potrošen, iskorišćen za dobru stvar.”
Pattakamma sutta – Četiri dobra dela (AN 4:61)

Radost porodičnog života

Blaženi ovako reče domaćinu Anāthapindiki: „Domaćine, postoje ove četiri vrste sreće koju, dok uživa u čulnim zadovoljstvima, nezaređeni sledbenik može postići, a sve u zavisnosti od vremena, od prilike. Koje četiri? Sreća posedovanja, sreća korišćenja imetka, sreća nemanja dugova i sreća čestitosti. A šta je to, domaćine, sreća posedovanja? Ima slučajeva kada sin iz dobre porodice zaradi imetak zahvaljujući sopstvenom naporu i preduzimljivosti, uveća ga snagom sopstvenih ruku i znojem sopstvenog čela, prâvi imetak na prâvi način stečen. I kada pomisli: ‘Zaradio sam imetak zahvaljujući sopstvenom naporu… prâvi imetak na prâvi način stečen’, on doživljava sreću, oseća radost. To se naziva sreća posedovanja. A šta je to, domaćine, sreća korišćenja? Ima slučajeva kada sin iz dobre porodice zaradi imetak zahvaljujući sopstvenom naporu i preduzimljivosti, uveća ga snagom sopstvenih ruku i znojem sopstvenog čela, prâvi imetak na prâvi način stečen, te ga onda koristi i čini dobra dela. I kada pomisli: ‘Imetak koji sam zaradio zahvaljujući sopstvenom naporu i preduzimljivosti… na prâvi način stečen, koristim i činim dobra dela’, on doživljava sreću, oseća radost. To se naziva sreća korišćenja. A šta je to, domaćine, sreća nemanja dugova? Ima slučajeva kada sin iz dobre porodice nikome ništa ne duguje, ni malo ni mnogo, ni prema kome nema baš ni najmanji dug. I kada pomisli: ‘Nikome ništa ne dugujem, ni malo ni mnogo, ni prema kome nemam baš ni najmanji dug’, on doživljava sreću, oseća radost. To se naziva sreća nemanja dugova. A šta je to, domaćine, sreća čestitosti? Ima slučajeva kada plemeniti učenik čestito postupa, telom, govorom i mislima. I kada pomisli: ‘Moji su telesni postupci čestiti, moje su reči čestite, moje su misli čestite’, on doživljava sreću, oseća radost. To se naziva sreća čestitosti. To su, domaćine, četiri vrste sreće koju, dok uživa u čulnim zadovoljstvima, nezaređeni sledbenik može postići, a sve u zavisnosti od vremena, od prilike.”
Anana sutta – Bez dugova (AN 4:62)

Zašto bića pate posle smrti?

Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi išao zemljom Kosala, praćen velikom grupom monaha, i na kraju stigao do bramanskog sela po imenu Sāla. A bramani kućedomaćini iz Sāle dočuše: „Asketa Gotama, sin plemena Sakya, koji je napustio klan Sakyana, hodajući zemljom Kosala, praćen velikom grupom monaha, stigao je u Sālu. Ovakav se dobar glas proširio o učitelju Gotami: ‘Zaista je Blaženi usavršen, potpuno probuđen, obdaren znanjem i veštinom, uzvišen, znalac svetova, nenadmašni vodič onih kojima treba putokaz, učitelj božanskim i ljudskim bićima, prosvetljen, blažen. On objašnjava ovaj svet – sa svim njegovim božanstvima, Mā rama i Bramama, ovo pokolenje sa svim njegovim asketama i bramanima, plemićima i običnim ljudima – koji je sam za sebe razumeo neposrednim znanjem. On podučava Dhammu dobru na početku, dobru u sredini, dobru na kraju, s pravim značenjem i izrazom, on otkriva svetački život koji je potpuno savršen i čist’. Zaista je dobro videti tako usavršene”. Onda bramani kućedomaćini iz Sāle otidoše do Blaženog. Kad su stigli, neki se pokloniše Blaženom i sedoše sa strane. Neki se pozdraviše sa njim, a kad taj učtivi i prijateljski razgovor bi završen, sedoše sa strane. Neki sklopiše ruke u pravcu Blaženog u znak poštovanja i sedoše sa strane. Neki kazaše svoje ime i klan u prisustvu Blaženog i sedoše sa strane. Neki samo ćutke sedoše sa strane. Kada tako sedoše, ovako se obratiše Blaženom: „Učitelju Gotamo, šta je uzrok i šta je uslov da se neka bića odavde posle sloma tela, posle smrti, preporađaju u svetu lišavanja, na lošem odredištu, u nižim svetovima, u čistilištu? I šta je uzrok, šta je uslov da se neka bića odavde posle sloma tela, posle smrti, preporađaju na srećnom odredištu, u nebeskom svetu?” „Domaćini, postupci koji nisu u skladu sa Dhammom, nečasni postupci jesu uzrok što se neka bića odavde posle sloma tela, posle smrti, preporađaju u svetu lišavanja, na lošem odredištu, u nižim svetovima, u čistilištu. A postupci u skladu sa Dhammom, časni postupci jesu uzrok što se neka bića odavde posle sloma tela, posle smrti, preporađaju na srećnom odredištu, u nebeskom svetu”. „Ne razumemo do kraja značenje tvrdnji učitelja Gotame, izrečenih ukratko, bez podrobnijeg objašnjenja. Bilo bi dobro ako bi nas učitelj Gotama podučio Dhammi, tako da smo u stanju u potpunosti da razumemo podrobno značenje tvrdnji učitelja Gotame”. „U tom slučaju, domaćini, dobro slušajte šta ću vam reći, a ja ću govoriti. „Da, poštovani gospodine”, odgovoriše oni. Blaženi ovako nastavi: „Domaćini, postoje tri vrste telesnih postupaka koji nisu u skladu sa Dhammom, nepoštenih postupaka. Postoji četiri vrste verbalnih postupaka koji nisu u skladu sa Dhammom, nepoštenih postupaka. Postoji tri vrste mentalnih postupaka koji nisu u skladu sa Dhammom, nepoštenih postupaka. A na koji način, domaćini, te tri vrste telesnih postupaka nisu u skladu sa Dhammom i predstavljaju nepoštene postupke? Kad neko ubija živa bića, on je ubica, krvavih ruku, zadaje udarce i čini nasilje, nemilosrdan je prema živim bićima. Kad neko uzima ono što mu nije dato, uzima krađom imetak i vlasništvo drugih u selu i u šumi. Kad neko zloupotrebljava čulna zadovoljstva, ima seksualne odnose sa devojkama koje su pod zaštitom svojih majki, očeva, braće, sestara i rodbine, onima koje imaju muža, koje su pod zaštitom zakona i čak onima koje su okićene vencima u znak veridbe. To su tri vrste telesnih postupaka koji nisu u skladu sa Dhammom, tri vrste nepoštenih postupaka. A na koji način, domaćini, te četiri vrste verbalnih postupaka nisu u skladu sa Dhammom i predstavljaju nepoštene postupke? Kad neko laže kad ga pozovu pred sud, na sastanak ili se sretne sa rodbinom, drugim članovima svoje profesije ili kraljevskom porodicom, pa ga kao svedoka pitaju: ‘Dakle, dobri čoveče, kaži nam šta znaš’. A on iako ne zna, kaže: „Ja znam”, ili ako zna, kaže: ‘Ja ne znam’; iako ne vidi, on kaže: ‘Ja vidim’, ili ako vidi, kaže: ‘Ja ne vidim’. Pri punoj svesti on izgovara laži radi sopstvene koristi ili koristi drugoga ili radi nekog beznačajnog, profanog cilja. Kad neko govori zlonamerno; drugde ponavlja ono što je čuo ovde, kako bi ljude tamo zavadio sa ovima ovde ili ovde ponavlja ono što je čuo drugde, kako bi ljude ovde zavadio sa onima tamo. Tako on razjedinjuje one koji su ujedinjeni, stvara razdor, uživa u neslozi, ushićuje se neslogom, izgovara reči koje unose neslogu. On govori grubo; izgovara reči koje su neprijatne, teške, bolne za druge, uvredljive za druge, pokretane besom, nepovoljne za koncentraciju. On je brbljivac; govori u pogrešno vreme, govori ono što nije činjenica, govori ono što je beskorisno, govori suprotno Dhammi i Disciplini; u pogrešno vreme govori stvari koje su bezvredne, nerazumne, neumerene i ne donose dobrobit. To su četiri vrste verbalnih postupaka koji nisu u skladu sa Dhammom, četiri vrste nepoštenih postupaka. A na koji način, domaćini, te tri vrste mentalnih postupaka nisu u skladu sa Dhammom i predstavljaju nepoštene postupke? Kad je neko gramziv; on žudi za imetkom i vlasništvom drugih ovako: ‘Ah kad bi sve to pripadalo meni!’ Ili je njegov um pun zlovolje i mržnje ovako: ‘Neka ta bića budu prebijena i ubijena, neka budu posečena, nek nestanu ili budu uništena!’ Ili on ima pogrešno razumevanje, iskrivljeno gledište ovako: ‘Nema ničega datog, ničeg poklonjenog, ničeg žrtvovanog; nema ploda i rezultata dobrih i loših dela; nema ovog sveta, ni drugog sveta; nema majke, ni oca; nema bića koja se spontano preporađaju; nema dobrih i čestitih asketa i bramana na ovom svetu koji su sami za sebe stekli neposredno znanje i objasnili ovaj svet i drugi svet’.8 To su tri vrste mentalnih postupaka koji nisu u skladu sa Dhammom, tri vrste nepoštenih postupaka. I takvi postupci, domaćini, koji nisu u skladu sa Dhammom, takvi nečasni postupci, jesu uzrok što se neka bića odavde posle sloma tela, posle smrti, preporađaju u svetu lišavanja, na lošem odredištu, u nižim svetovima, u čistilištu. Domaćini, postoje tri vrste telesnih postupaka koji jesu u skladu 8 Ovo je moralno nihilističko, materijalističko gledište koje poriče postojanje života posle smrti i ka mmičke retribucije. „Nema bilo čega datog” znači da davanje ne donosi ploda; „nema ovog sveta, ni drugog sveta”, tj. nema preporađanja ni u ovaj, niti u neki drugi svet; „ni majke, ni oca”, nema ploda dobrog i lošeg ponašanja prema roditeljima. Tvrdnja o asketama i bramanima poriče postojanje Buda i arahanata sa Dhammom, ispravnih postupaka. Postoji četiri vrste verbalnih postupaka koji jesu u skladu sa Dhammom, ispravnih postupaka. Postoji tri vrste mentalnih postupaka koji jesu u skladu sa Dhammom, ispravnih postupaka. A na koji način, domaćini, te tri vrste telesnih postupaka jesu u skladu sa Dhammom i predstavljaju ispravne postupke? Kad neko ne ubija živa bića, odustaje od ubijanja živih bića; štap i oružje je odložio, blago i smerno on boravi pun saosećanja sa svim bićima; kad neko ne uzima ono što mu nije dato, odustaje od uzimanja onoga što mu nije dato; ne uzima krađom imetak i vlasništvo drugih u selu i u šumi; kad neko ne zloupotrebljava čulna zadovoljstva, odustaje od zloupotrebe čulnih zadovoljstava; nema seksualne odnose sa devojkama koje su pod zaštitom svojih majki, očeva, braće, sestara i rodbine, onima koje imaju muža, koje su pod zaštitom zakona i čak onima koje su okićene vencima u znak veridbe: to su tri vrste telesnih postupaka koji su u skladu sa Dhammom, tri vrste ispravnih postupaka. A na koji način, domaćini, te četiri vrste verbalnih postupaka jesu u skladu sa Dhammom i predstavljaju ispravne postupke? Kad neko ne laže, odustaje od laganja; kad ga pozovu pred sud, na sastanak ili se sretne sa rodbinom, drugim pripadnicima svoje profesije ili kraljevskom porodicom, pa ga kao svedoka pitaju: ‘Dakle, dobri čoveče, kaži nam šta znaš’. A on ako ne zna, kaže: ‘Ja ne znam’, ili ako zna, kaže: ‘Ja znam’; a ako ne vidi, on kaže: ‘Ja ne vidim’, ili ako vidi, kaže: ‘Ja vidim’; pri punoj svesti on ne izgovara laži radi sopstvene koristi ili koristi drugoga ili radi nekog beznačajnog, profanog cilja. Kad neko ne govori zlonamerno; drugde ne ponavlja ono što je čuo ovde kako bi ljude tamo zavadio sa ovima ovde ili ovde ne ponavlja ono što je čuo drugde kako bi ljude ovde zavadio sa onima tamo, tako on ponovo ujedinjuje razjedinjene, unapređuje prijateljstvo, uživa u slozi, ushićuje se slogom, izgovara reči koje doprinose slozi. On ne govori grubo, izbegava grub govor; izgovara reči koje su blage, prijatne uhu i prijemčive, reči koje su učtive, kakve priželjkuju mnogi. On ne ogovara, izbegava ogovaranje; govori u pravo vreme, govori ono što jeste činjenica, govori ono što je korisno, govori u skladu sa učenjem i praksom; u pravo vreme govori stvari koje su vredne da se zapamte, razumne, umerene i korisne. To su četiri vrste verbalnih postupaka koji su u skladu sa Dhammom i predstavljaju ispravne postupke. A na koji način, domaćini, te tri vrste mentalnih postupaka jesu u skladu sa Dhammom i predstavljaju ispravne postupke? Kad neko nije gramziv; on ne žudi za imetkom i vlasništvom drugih ovako: ‘Ah kad bi sve to pripadalo meni!’ Njegov um je bez zlovolje i mržnje ovako: ‘Neka ta bića budu oslobođena neprijateljstva, žalosti i strepnje! Neka ona žive srećno!’ On ima ispravno razumevanje, ispravno gledište ovako: ‘Postoji ono što je dato, što je poklonjeno, što je žrtvovano; postoje plod i rezultat dobrih i loših dela; postoji ovaj svet i drugi svet; postoje majka i otac; postoje bića koja se spontano preporađaju; postoje dobri i čestiti askete i bramani na ovom svetu koji su sami za sebe stekli neposredno znanje i objasnili ovaj svet i drugi svet’. To su tri vrste mentalnih postupaka koji jesu u skladu sa Dhammom, tri vrste ispravnih postupaka. I takvi postupci, domaćini, koji su u skladu sa Dhammom, takvi ispravni postupci su uzrok što se neka bića odavde posle sloma tela, posle smrti, preporađaju na dobrom odredištu, u nebeskom svetu. Ukoliko bi, domaćini, onaj ko se ponaša u skladu sa Dhammom, ko ispravno postupa, poželeo: ‘O, kad bih se posle sloma tela, posle smrti, preporodio u društvu istaknutih plemića!’, moguće je da će se posle sloma tela, posle smrti, preporoditi u društvu istaknutih plemića. A zašto? Zato što se on ponaša u skladu sa Dhammom, ispravno postupa. Ukoliko bi, domaćini, onaj ko se ponaša u skladu sa Dhammom, ko ispravno postupa, poželeo: ‘O, kad bih se posle sloma tela, posle smrti, preporodio u društvu istaknutih bramana! … u društvu istaknutih kućedomaćina!’, moguće je da će se posle sloma tela, posle smrti, preporoditi u društvu istaknutih bramana… kućedomaćina. A zašto? Zato što se ponaša u skladu sa Dhammom, zato što ispravno postupa. Ukoliko bi, domaćini, onaj ko se ponaša u skladu sa Dhammom, ko ispravno postupa, poželeo: ‘O, kad bih se posle sloma tela, posle smrti, preporodio u društvu božanstava neba Četiri velika kralja!… u društvu božanstava sveta Trideset trojice… božanstava Yāminog sveta… božanstava Tusita sveta… božanstava koja se ushićuju stvaranjem… božanstava koja imaju moć nad drugim stvorenjima … božanstava iz Bramine pratnje… božanstava sjaja… božanstava ograničenog sjaja… božanstava neizmernog sjaja… božanstava sjaja koji teče… božanstava slave… božanstava ograničene slave… božanstava neizmerne slave… božanstava blistave slave… božanstava velikog ploda… božanstava Aviha… božanstava Atappa… božanstava Sudassa… božanstava Sudassi… božanstava Akanittha… božanstava sveta beskonačnog prostora… božanstava sveta bezgranične svesti… božanstava sveta ničega… božanstava sveta ni percepcije ni nepercepcije!’, moguće je da će se posle sloma tela, posle smrti, preporoditi u društvu božanstava neba Četiri velika kralja… božanstava sveta ni percepcije ni nepercepcije. A zašto? Zato što se ponaša u skladu sa Dhammom, zato što ispravno postupa. Ukoliko bi, domaćini, onaj ko se ponaša u skladu sa Dhammom, ko ispravno postupa, poželeo: ‘O, kad bih uz pomoć sopstvenog neposrednog znanja mogao ovde i sada ući i boraviti u oslobođenosti uma, oslobođenosti mudrošću, koja je bez mrlja, bez nečistoća!’, moguće je da sopstvenim neposrednim znanjem ovde i sada uđe i boravi u oslobođenosti uma, oslobođenosti mudrošću, koja je bez mrlja, bez nečistoća. A zašto? Zato što se ponaša u skladu sa Dhammom, zato što ispravno postupa”. Kada ovo bi rečeno, bramani kućedomaćini iz Sāle rekoše Blaženome: „Odlično, učitelju Gotamo! Odlično! Baš kao kad bi neko ispravio nešto što je do tada stajalo naglavce, otkrio skriveno, pokazao put zalutalome ili upalio svetiljku u tami tako da oni koji imaju oči mogu da vide, isto tako je učitelj Gotama – na više različitih načina – razjasnio Dhammu. Uzimamo učitelja Gotamu kao utočište, njegovo učenje i zajednicu monaha kao utočište. Neka nas učitelj Gotama prihvati kao svoje nezaređene sledbenike koji, od sad pa do kraja života, u njemu nalaze svoje utočište!”
Sāleyyaka sutta – Govor bramanima iz Sāle (MN 41)

Odlomci iz knjige: “Ovako sam čuo” Budino učenje na osnovu izvora u Pāli kanonu
Priredio Branislav Kovačević
Izdavač Theravada budističko društvo „Srednji put” Novi Sad–Beograd 2014.

Tragalac

Svi smo mi listovi, cvetovi
I plodovi
Na različitim granama-religijama
Nerođenog i besmrtnog
Drveta života

(Šri Činmoj)

Dodajte komentar

Komentariši

Your email address will not be published.