Pitanje: Šta je meditacija?
Šri Činmoj: Meditacija je prizivanje određene više sile ili više stvarnosti u niži deo našeg postojanja. I viši i niži delovi su naši, ali su više stvarnosti koje tokom meditacije nastojimo da dovedemo dole svesne svoga jedinstva sa Bogom, dok niže stvarnosti u nama toga nisu svesne. Kad meditiramo, mi prizivamo te više stvarnosti da uđu u niže stvarnosti u učine da i te niže stvarnosti osete da i one pripadaju Bogu. Dakle, meditacija je prizivanje našeg višeg dela u naš niži deo, kako bi prosvetlio i ubedio to niže da i ono na kraju može da bude isto tako dobro, tako božansko i tako savršeno kao što je i više u nama, pod uslovom da primi svetlost koja se spušta odozgo. Potom, kad niže stvarnosti budu prosvetljene na pravi način, one će moći da polažu pravo na Boga na isti način na koji to čine i više stvarnosti.
Iz knjige: “Šri Činmoj govori”, deo 5
Meditacija
Kad se koncentrišemo, mi usmeravamo svoju pažnju na jednu određenu stvar. Ali, kad meditiramo, mi osećamo da imamo sposobnost da duboko u sebi vidimo mnoge stvari, radimo sa mnogim stvarima i pozdravimo mnoge stvari, sve u isto vreme.
Kad meditiramo, mi nastojimo da proširimo sebe kao ptica koja širi svoja krila. Pokušavamo da proširimo našu ograničenu svest i uđemo u Univerzalnu Svest gde ne postoje strah, ljubomora ili sumnja, već samo radost, mir i božanska moć.
Meditacija znači naš svesni rast u Beskonačno. Kad meditiramo, mi zapravo ulazimo u prostran, smiren, tih um i puštamo da nas hrani i neguje sama beskonačnost. U meditaciji, mi jedino želimo da komuniciramo sa Bogom. Ja sada govorim engleski i vi ste u stanju da me razumete, jer dobro znate engleski. Slično tome, ako znamo kako da dobro meditiramo, bićemo u stanju da komuniciramo sa Bogom, jer je meditacija jezik koji koristimo da bismo razgovarali sa Bogom.
Meditacija je kao silazak na dno mora gde je sve tiho i mirno. Na površini može da bude mnoštvo talasa, ali to ne utiče na more u dubini. U svojim najdubljim dubinama, more je svo tišina. Kad počnemo da meditiramo, mi najpre nastojimo da dosegnemo svoje sopstveno unutrašnje biće, naše istinsko biće – to će reći, dno mora. Potom, kad talasi dođu iz spoljašnjeg sveta, to ne utiče na nas. Strah, sumnja, briga i sva zemaljska vreva prosto će skliznuti sa nas, jer je u nama postojan mir. Misli ne mogu da nas uznemire, jer je naš um sav mir, sav tišina, sav jedinstvo. Kao ribe u moru, one se praćakaju, ali ne ostavljaju trag.
Zato, kad smo u svojoj najvišoj meditaciji, osećamo da smo mi more, i stvorenja koja žive u moru ne mogu da nas uznemire. Osećamo da smo mi nebo, i sve ptice koje proleću ne mogu da nas uznemire. Naš um je nebo, a naše srce beskrajno more. To je meditacija.
Iz knjige: Šri Činmoj, Meditacija
Dodajte komentar