Kako je Vivekanada došao kod Šri Ramakrišne Šri Ramakrišna

Kako je Vivekananda došao kod Šri Ramakrišne

KAKO JE VIVEKANADA POSTAO ŠRI RAMAKRIŠNIN UČENIK

Narendra (svjetovno ime Svami Vivekanande) je imao osamnaest godina i spremao se za svoj prvi ispit na univerzitetu. U kući jednog prijatelja, dok je pjevao neku lijepu religioznu pjesmu, prvi put se susreo sa svojim budućim Guruom, Sri Ramakrišnom – tada su Ramakrišnine »oči sokolove« prvi put doprle do dna njegove nezadovoljene duše, učvrstivši svoj izbor na njemu. (Ramakrišna je kasnije kazao: ‘Nijesam vidio vezanost za tijelo, taštinu, ni trag privrženosti spoljnom svijetu. A njegove oči!… Činilo se da neka moć posjeduje unutrašnjost njegove duše… Pomislio sam – kako je moguće da takav čovjek živi u Kalkuti?’…). Zamolio je Narendru da ga posjeti u Dakšinešvaru (Ramakrišnin ašram).

Narendra ga je posjetio u njegovom ašramu i Ramakrišna ga je zamolio da nešto pjeva. Evo Narendrovih utisaka povodom te prve posjete Ramakrišni:

»Pošto sam otpjevao, on je iznenada prišao i pošto me je uzeo za ruku, odveo me je na sjevernu verandu i zatvorio vrata za nama. Bili smo sami. Na moje veliko čuđenje, on je počeo da plače od radosti. Držao me je za ruku i obratio mi se veoma nježno, kao da sam neko ko mu je blizak već dugo vremena. Rekao je: ‘Oh! Kako sam čeznuo da svoj duh pretopim u dušu nekog, sposobnog da primi moje unutrašnje iskustvo…’ Tako je govorio, jecajući. Zatim je stao ispred mene sklopljenih ruku i rekao. ‘Gospode, znam da si drevni mudrac Nara, inkarnacija Narajana, ponovo rođen na Zemlji da ukloniš bijedu čovječanstva’. Bio sam zapanjen. ‘Šta ja to gledam?’, mislio sam. ‘Njega treba u ludačku košulju! Kako se usuđuje da tako govori?’ Ali, ostao sam nepomičan, i pustio ga da govori. Ponovo je uzeo moju ruku i rekao: ‘Obećaj mi da ćeš ponovo doći, sam, što prije’…«

Naren je obećao, ne bi li se što prije oslobodio čudnog domaćina, a u sebi se zakleo da se nikada više neće vratiti.

Ali, ruka sudbine je “radila” na njemu.

Mjesec dana kasnije, pješice je došao u Dakinešvar.

»Zatekao sam ga kako sam sjedi na omanjem krevetu. Bio je radostan što me vidi i razdragano me je pozvao da sjednem na krevet, do njega. Ali već sljedećeg trenutka vidio sam ga kako se trza zbog neke emocije. Pogled mu je bio prikovan za mene, nešto je nerazumljivo mrmljao, i sve se više približavao. Pomislio sam da će uputiti neku ekscentričnu primjedbu kao i prošli put. Ali, prije nego što sam ga mogao zaustaviti, spuštio je desno stopalo na mene. Dodir je bio strašan. Otvorenih očiju, vidio sam kako se zidovi i sve u sobi vrti i iščezava u ništavilu… Cio svemir zajedno sa mnom istovremeno je nestao u bezimenoj praznini, koja je gutala sve. Bio sam užasnut, vjerujući da se nalazim licem u lice sa smrću. Nijesam mogao spriječiti svoj krik: ‘Šta to radite? Kod kuće me čekaju roditelji…’ Tada je počeo da se smije i, prešavši rukom preko mojih grudi, rekao je: ‘U redu. Neka za sada ostane na tome. Doći će, sve u svoje vrijeme’. Samo što je izgovorio te riječi, čudan fenomen je iščezao. Ponovo sam došao sebi i sve je, i spolja i iznutra, bilo kao i prije«.

Prilikom svoje treće posjete, neđelju dana kasnije, Narendra je bio u punom odbrambenom stavu, sa punim oprezom svih svojih kritičkih sposobnosti. Tog dana Sri Ramakrišna ga je odveo u obližnji vrt. Pošto su neko vrijeme šetali, sjeli su u sobu za dnevni boravak. Učitelj je ubrzo zapao u trans, i dok ga je Narendra motrio, on ga je iznenada dodirnuo. Narendra je odmah izgubio svijest o svemu oko sebe. Kada se nakon nekog vremena povratio, ugledao je Ramakrišnu koji ga je posmatrao, i rukom mu gladio grudi.
Učitelj je kasnije govorio svojim učenicima: »Kada je bio u tom stanju, postavio sam mu nekoliko pitanja. Pitao sam ga o njegovom pređašnjem životu i boravištu, njegovoj misiji u ovom svijetu i trajanju ovog smrtnog života. Duboko je uronio u sebe i dao mi prave odgovore. Oni su samo potvrdili ono što sam vidio i zaključio o njemu. Te stvari ostaće tajna, ali sam saznao da je bio mudrac koji je dosegao savršenstvo, majstor meditacije, i da je onog trena, kada je spoznao svoju istinsku prirodu, mogao po volji napuštati tijelo!…«

No, Ramakrišna mu ništa nije govorio o tome, mada se prema njemu odnosio u svijetlu svog posebnog saznanja. Kasnije je Narenda postao njegov najpoznatiji učenik, svijetu poznat kao Svami Vivekananda.

Iz knjige: Romen Rolan Život Sri Ramakrišne, Bata, 1994.

Tragalac

Tragalac

Sve što vredi imati
Takođe
Vredi podeliti sa drugima.

Dodajte komentar

Komentariši

Your email address will not be published. Required fields are marked *