Inspirativna književnost Poezija

Rumi

Zaljubljeni nikad ne traga, a da za njim ne traga i njegov Ljubljeni. Kad munja ljubavi prostreli ovo srce, zasigurno znaj da je ljubav i u onom srcu. Kad u tvom srcu narasta ljubav za Boga, nema sumnje da te Bog voli.

Naša želja za Bogom razgorijeva se Njegovom ljubavlju: svi putnici svoj put prevaljuju zahvaljujući sili Njegove privlačnosti. Uzleće li prah bez vjetra? Plovi li lađa bez mora?

Neko je upitao: “Šta je to ljubav?” Bog je odgovorio: “Saznaćeš, kad sebe u meni izgubiš.”

Religija Ljubavi nadilazi sve druge religije;onima koji vole, Bog je jedina vera, jedina veroispovest.

Ti si moje nebo, a ja sam zemlja što se čudi Tvojemu neumornom naviru iz mojega srca! Ja sam tlo sasušenih usana! Dobrostivo me napoji – to će ovaj prah pretvoriti u zasade ruža! Kako li zna zemlja šta si posejao u njezinu srcu? Ti si je Sobom prožeo, i Ti znaš njezin teret!

Reče voda nečistome: “Dođi!” Reče nečisti vodi: “Stid je moj prevelik.” Odgovori mu voda: “Kako će se bez mene oprati tvoj stid?

Taj glas, iskon svakoga krika i zvuka, zaista je jedini Glas; sve je ostalo jeka.

Kuća srca, u koju zraci božanskoga sunca ne dopiru, tamna je i samotna, sumorna je i zapuštena, vrata zatvorenih. Ona je poput groba. Dođi! Ustani iz groba svog srca!

Oh, daj mi žeđ, i ne daj mi vode! Daj mi da se u Tebe zaljubim! Odagnaj mi san!

Bili mi zdravi ili bolesni, nas opija Peharnik i pehar. Obaramo čela, ponikli pred Njegovom rečju i zakonima, i dragovoljno polažemo život u Njegove ruke. Sve dok je Prijatelj u našem srcu, jedina nam je želja životom Mu svojim služiti.

Nisam li ti rekao: “Ne odlazi, jer Ja sam ti prijatelj?” U ovomu priviđenju ništavila, Ja sam praizvor Života! Čak i ako Me gnevan napustiš za narednih stotinu hiljada godina, na kraju ćeš se vratiti, jer Ja sam tvoj istinski Cilj!

Nisam li ti rekao: “Ne zadovoljavaj se svjetovnim stvarima?” Jer Ja oblikujem svetilište tvoga zadovoljstva!
Nisam li ti rekao: “Ja sam More, a ti si riba?” Ne zamamljuj se obalom, jer Ja sam tvoje Kristalno More!
Nisam li ti rekao: ” Ne uleći u zamku poput ptice?” Dođi k meni, jer Ja sam Sila tvojega leta!
Nisam li ti rekao: “Oni će te opljačkati i ostaviti te smrznutog?” A ja sam Vatra, Toplina, i Žar tvoje želje!
Nisam li ti rekao: “Umrljat će ti karakter, sve do zaborava da sam Ja Izvor tvoje čistote?”
Nisam li ti rekao: “Ne pitaj kako upravljam tvojim životom?” Jer Ja sam Tvorac, a nisam upravnik.
Ako ti je srce svjetiljka, daj joj da te odvede na tvoj pravi put. A ako si pobožan, znaj da sam Ja tvoj Bog!”

Zaljubljenima u Boga, Bog je izvor sve radosti i žalosti. Jedini je On pravi predmet njihove želje; svaka druga vrsta ljubavi pusta je zaluđenost. Ljubav za Boga onaj je plamen koji, kad gori, spaljuje sve osim Boga. Ljubav za Boga je mač, koji preseca sve što nije od Boga. Večan je samo Bog, sve će ostalo netragom nestati.

Zatvori to svoje uho, željno niske čulnosti, jet ti poput pamuka gluši savest, i izoštri svoje unutrašnje uho. Budi bez uha, bez osjeta, bez misli, i oslušni glas Boga, koji te zove da se vratiš. Naš govor i pokret spoljašnji je put, naš je unutrašnji put iznad nebosklona. Telo putuje svojom prašnom stazom; duh, poput Isusa, morem korača.

Znaj da je spoljašnji oblik prolazan, a da je neprolazan svet istinske zbilje. Dokle ćeš igru ljubavi igrati s oblikom vrča? Okani se vrča, i kreni u potragu za vodom!

Sunčev je zrak pao na zid; zid je zablistao pozajmljenim sjajem. O ludo, zašto poklanjaš srce pregršti zemlje? Traži Izvor koji vječito sija.

Bio ti hitar ili spor, na kraju ćeš naći ono što tražiš. Uvek se svim srcem predaj svome traganju. Makar bio pognut, makar hramao, ne odustani od potrage, već mili putem u susret Njemu.

Kad se svetiljka pripali na plamenu svijeće, svako ko vidi svetiljku, sigurno vidi i sveću. Gledaj svetlo Božije u svetiljkama svetaca, ili Mu gledaj svetlo u svećama onih koji odoše pre nas.

Svaki prorok i svaki svetac ima svoj put, ali svi putevi vode Bogu. Svi su putevi zaista jedan jedini put.

Proroci i veroučitelji nalik su na putokazne znake, namenjene onim duhovnim putnicima koji se izgubiše u pustinji. No onima koji su se s Bogom sjedinili, ne treba ništa osim njihovog unutrašnjeg oka i božanske svetiljke vere; njima nisu potrebni putokazi, pa čak ni put kojim bi putovali. Takvi ljudi postaju tada znakovi drugima.

Dok oblak ne proplače, kako da vrt procveta? Dok čedo ne zaplače, kako da mleko poteče? Novorođenče zna da će plačem dozvati dojilju. Ali Dojilja svih dojilja podojit će te samo kad se krikom oglasiš.

Dok žedan vodu traži, i voda traži žednoga.

Mi smo svirale, Tvoja je sva naša muzika; mi smo planina, koja samo Tebi jekom vraća; nas, šahovske figure, Ti ređaš u redove, i šalješ nas u pobede ili poraze. Mi smo lavovi – vez i ukras neotvorenih zastava; Tvoj nevidlivi vetar vijori s nama po svijetu.
Moje je srce poput svitka pergamenta, koji se beskonačno odmotava put Večnosti, ispisan od početka do kraja rečima: “Ne ostavljaj me!”

Ako si deo meseca, čvsto se drži mesečevog uštapnog kruga. Zašto se deo drži podalje od celine?

Neprestano mrmori sneg: “Rastopiću se i postati bujica, što teče put mora, jer deo sam mora! Bejah sam, tvrd poput leda, i gle, potekoh, smrvljen čeljustima tuge!”

Ljudska se bića penju lestvama samoživosti, ali na kraju se svako survava s takvih lestava. Što više se penješ, to veći si nerazumnik, jer ćeš pri padu strašnije polomiti kosti. Kad umreš za sebe i oživiš u Bogu, ti se uistinu sjedinjuješ s Njim, u sveopštem jedinstvu.

Oni koji poriču Boga nalik su čoveku koji se odriče svetlosti sunca i meseca da bi zarinuo glavu u pesak i pitao: “Ako je duh Božji vidljiv u prirodi, gde je onda njegova svetlost?” Da bi video lepotu Boga oko sebe, on najpre mora podići glavu iz peska i pogledati oko sebe.

Rukotvorine Božje mogu se videti svuda oko nas, ali malo njih zna videti svojstva Boga, koja su ove rukotvorine uvela u postojanje.

Lepota i veličina Boga pripada Njemu; lepota i veličina stvorenoga svijeta pozajmljena je od Njega.

Spoljašnji oblik zemlje prah je, no unutrašnjost joj je od svetlosti. Spoljašnjii je izgled u sukobu s unutrašnjom stvarnošću – kao da je ljuštura školjke u sukobu sa svojim biserom. Spoljašnje kaže: “Ja sam to i ništa više.” Unutrašnjost kaže. “Pažljivo gledaj i naći ćeš me.” Spoljašnje kaže. “Unutrašnja stvarnost je obmana.” Unutrašnjost kaže: “Čekaj i gledaj. Otkriću ti istinu.”

Tragalac

Svi smo mi listovi, cvetovi
I plodovi
Na različitim granama-religijama
Nerođenog i besmrtnog
Drveta života

(Šri Činmoj)

Dodajte komentar

Komentariši

Your email address will not be published.