***
Kazna otelovljenosti poznata je svima
Učeni se bakću s znanjem, neznalice s uzdasima
Kabir kaže, bojao bih se kad bi se zbilo samo meni
Smrt, starost i propadanje mora svakom da se desi
O čoveče zašto radiš, što žaliti učinjeno
Posejavši babul kako onda možeš jesti mango
***
Šta da pitam kada ništa nije stabilno
Pred mojim je očima čitav svet u plamenu
Sa sto hiljada dece i unuka da budu izdržavani
Niko da na kraju pokaže lampom stazu Ravani
Njegovo kraljevstvo Lanku more čuva
Pa ipak niko na kraju Ravani da u trag uđe
Niko nije došao niti je bio u odlasku
Šta se desilo slonovima koji su bili na vratima?
Kabir kaže, na kraju
Odlazak je praznih ruku
Kao kockar koji gubi.
***
Ko je taj razbojnik koji pljačka grad
Mala ležaljka od sandalovog drveta
A na njoj usnula nevesta
Ustani voljeni druže
Ukrasi me nevestinskom šminkom
Mladoženja je već ljut na mene
Vladar smrti na krevetu sedi
Iz oka suze jedna drugu stižu
Četvorica ljudi ležaljku diču
Zvuci razbuktale vatre stižu sa svih strana
Kabir kaže, tragaoče, čuj me
Veza sa svetom dolazi do kraja.
***
Prijatelju, ovo je grad smrti
Sveci umiru, umiru Božji glasnici
Umiru takođe života puni jogiji
Kraljevi umiru, umiru podanici
Umiru iscelitelji, umiru i bolesni
Umire mesec, umire sunce
Nebo i zemlja takođe umiru
Mru čak i staratelji nad četrnaest svetova
Što se za bilo kog od njih nadati
Umire devet, umiru desetorica
I osamdeset osam umire lako
Umiru trideset i tri božanska bića
Sve je to jedna velika igra vremena
Bezimeno Ime živi bez svršetka
Ne postoji druga istina
Kabir kaže, tragaoče, čuj me,
Nemoj da se izgubiš i umreš
***
O druže, to mesto se ni sa čim ne poredi
Tamo gde je moj savršeni Voljeni
Na tom mestu nema ni sreće ni nesreće
Ni istina niti laž,
Ni vrlina niti greh
Nema tu dana ni noći, ni sunca ni meseca
Bez svetiljke tu svetlost obitava
Tu nema ni znanja, niti meditacije
Nema podvizavanja, nit mantre ponavljanje
Niti govora iz Veda il’ iz drugih knjiga
Činjenje, nečinjenje, držanje i puštanje
Sve od toga, takođe, na tom mestu nestaje
Nema kuće, beskućnosti, ni iznutra niti spolja
Mikrokosmos, makrokosmos, tamo ne postoje oba
Ni pet elemenata tu nema niti Svetog Trojstva
Niti ima svedočenja Neodsviranog Zvuka
Ni korena niti cveta, ni grane ni semena,
Bez drveta plodovi sazrevaju i bujaju,
Prvobitni zvuk Om, s dahom usklađeni Soham
Ovo, Ono – ni njih nema, nema čak ni daha
Tamo gde je Voljeni ama baš ničeg nema
Kaže Kabir, spoznao sam
Da ko vidi moj putokaz
Dostići će cilj oslobođenja
***
Prijatelju, nebo je oblačno i mračno
Svod monsunskih oblaka vraća se sa zapada
Kišne kapi počinju da promiču
Ustani o, razumni, za farmu se pobrini
Jer će voda uskoro da otiče
Od viđenja i slušanja puzavice napravi
Od zrnevlja Sopstva posej semenja
Ne daj da vrelina sumnje negde provali
Posej seme Savršenog Imena
Četiri stražara nek su sa svih strana
Da spreče da seme jedu jeleni
Pa odnesi žetvu Gospodu u kuću
Sav trud rada pred Noge Mu položi
Petorica drugova kad zajedno kuvaju
Bića mudra bivaju pojedena
Kabir kaže, tragaoče, čuj me,
Posej seme Savršenog Imena
***
Neokaljanom Bogu nema ravnog
Ispoljavajući sve okaljano
Okaljana je materica sveta i Om
Okaljani zahteva sve stvoreno
Okaljani su Brama, Šankara i Indra
Okaljane su gopije i Govinda s njima
Okaljana je rečena reč i slušanje
Okaljani je stvorio bezbrojne razlike
Okaljano je znanje, molitve i svete knjige
Okaljano mišljenje što razlaže i pita
Okaljan je list i prosvetljena bića
Okaljan je služeni i okaljan je sluga
Okaljan je pevač i okaljan je plesač
Okaljani pokazuje bezbrojna obličja
Gde je granica do koje Okaljani drži svoje
Čak i u čovekoljublju, čistoti i podvizima
I mestima hodočašća Okaljani je nad svima
Kaže Kabir da se bude retki, da se bude samo izuzetni
Zato što je Okaljani svuda ostavio beskonačne mrlje
***
Sakrivena izvan neba je meta
Zdesna je sunce, mesec je s leva
Sakriće se kad se podeli na pola
Telo je luk, moć viđenja kanap
Neodsvirani Zvuk – strela za let spremna
Ispuštena strela telo ostavlja za sobom
Ona nosi poruku Učitelja Istinskog
Mada strela odleti nema rane na telu
Samo oni pogođeni ovo doživljavaju
Kabir kaže, tragaoče, čuj me
Oni znaju koji to dožive
***
O jelenu pasi sa znanjem i uviđanjem
Pasi u prvoj šumi, pasi u drugoj šumi
Ali ne kroči u treću šumu
U trećoj su šumi petorica lovaca
Ne daj im da te vide
Pet jelena i dvadeset i pet košuta
Niko od njih bistar i razuman
Ubiće te i tvoje meso će prodati
A za pokrivač će ti kožu odrati
Kabir kaže, tragaoče, čuj me
Učitelju um svoj položi pred Noge
***
Bez straha ću pevati o odlikama Jednoga bez odlika
Koristeći bazni lotus kao postojani osnov
Nateraću vetar da se digne u pravcu suprotnom
Umirivši vezanosti uma
Sjediniću pet elemenata
Ida, Pingala, Sušumna, to su kanali
Na ušću tri reke ću se okupati
S pet i sa dvadesetpet ovladaću svojom voljom
I skupa ih nanizati s jednim zajedničkim vlaknom
Na vrhuncu samoće Neodsvirani Zvuk vibrira
Odsviraću trideset šest različitih simfonija
Kabir kaže, tragaoče, čuj me,
Vijoriću barjak pobede
***
Spoznao sam da je Moć Obmane veliki razbojnik
Njene se ruke njišu držeći klopku-mrežu
Ona govori slatkim glasom
Za Kešavu, božanstvo održavanja, ona je otelovljenje obilja
Za Šivu, božanstvo rastapanja, ona je carica svetova
Za sveštenika ona je idol obožavanja
Na mestima hodočašća ko sveta voda se ispoljava
Za jogije sedi kao duhovna partnerka
U kraljevoj palati ona je kraljica
Za neke je kao neprocenjivi dragulj
Za neke je prosto ko najmanji novčić
Za posvećenike je ona predmet posvećenja
Za Bramu je Bramani, dakle, Njegova žena
Kabir kaže, tragaoče, čuj me,
Sve je to neispričana priča
***
Prijatelju, ja sam jogi iz mnogih eona
Ne dolazim nit odlazim, niti bivam zbrisan
Uživam i sladim se Neodsviranim Zvukom
Svukud vidim samo vašar i skupove sebe
Unutar sam svakog a i svako je u meni
Sam sam sasvim, ja sam Sidi, ja sam i Samadi
Ja sam onaj koji ćuti, onaj sam što priča
Oblik je moj oblik što bezoblično ispoljava
Ja sam onaj koji se sa sobom sam poigrava
Kabir kaže, čuj me, brate, nema više želje
U malenoj kolibici sam u sebi plovim
Igrajući se bez truda kako god poželim
***
Labud će odleteti sam
Slika sveta biće samo san
Kao što je teško naći list
Koji se otkine s drveta
Ko zna gde će da padne
Kada ga vetar oduva
Kada je životni vek završen
Slušanje naredbi, sleđenje drugih, biće sve gotovo
Glasnici kralja smrti su snažni
To je petljancija sa kraljem smrti
Sluga Kabir hvali Gospodnje odlike
On će da Gospoda uskoro pronađe
Učitelj će ići prema svojim delima
Učenik će ići prema svojima
***
Šta reći o razgovorima
S kojima se Istina sakriva
Previše priče vodi do haosa
Pa ipak kako bez priče raspravljati
Ako baš moraš, tad pričaj sa svecima,
S đavolima bolje je usta ne otvarati
Blagoslov je razgovor sa mudrima
Priča s glupim bacanje je vremena
Kaže Kabir,
Dopola pun se povazdan ljulja
Ispunjen voli da ostane miran
Izbor iz srednjovekovnih zapisa Kabirovih stihova, Preveo i priredio: Milan Živković, za izdavača: Milan Živković , biblioteka HEART CORE ISSUES
Dodajte komentar