Guru Nanak Priče o Guru Nanaku

Priče o Guru Nanaku

AKBAR POSEĆUJE GURU NANAKA

Akbar je uvek uvažavao dobre osobine u drugima – u umetnicima, muzičarima, pevačima, arhitektama, pesnicima i tako dalje. Posebno je cenio i divio se duhovnim ljudima. Jedanput je odlučio da poseti Guru Nanaka. Nanak je se molio i meditirao sa svojim učenicima. Akbar je bio toliko dirnut Nanakovom duhovnošću da je hteo da zauzvrat da nešto Nanaku.
Akber je rekao Nanaku: “Jas am car. Molim te, uzmi nešto od mene. Spreman sam da ti dam zemlju ili bilo šta što poželiš.”
Nanak je odgovorio: “Ne, ne, ne. Ne mogu da prihvatim ništa od tebe.”
Onda je Akbar otišao Nanakovoj supruzi i ponovio svoju ponudu, ali ona je rekla isto što i njen muž.
Na kraju, Akbar je otišao Nanakovoj kćeri i rekao joj: “Dajem vam veliki komad zemlje.” Car je bio toliko nepopustljiv da ona nije mogla da odbije poklon. Tako je Akbar uspeo da Nanaku nešto indirektno da preko njegove ćerke.

Iz knjige: Šri Činmoj, Mogulski carevi

NAJBOLJI UČENIK GURU NANAKA

Osnivač Sikizma bioje Guru Nanak, veoma veliki duhovni Učitelj. Nanak je prihvatao svet i postao deo sveta, ali nikada nije bio vezan svetom. Bio je u svetu i za svet, ali nikada od sveta.
Guru Nanak je imao mnogo učenika. Neki od njih bili su mu poslušni u određenoj meri, dok su drugi bili potpuno neposlušni. Guru Nanak je takođe imao i dva sina i jednu kćer. Dvojica sinova bili su neposlušni do krajnjih granica. Kakvu divnu sudbinu je imao!
Guru Nanak imao je veliki komad zemlje koji je obrađivao. Jednog dana pokosio je neku travu i složio je na četiri ili pet gomila. Pošto je bio poprilično zašao u godine, zamolio je svojie sinove da prenesu te naramke do njegove kuće.
Oba sina su jednostavno odbila. Rekli su: “Ne! Mi smo tvoji sinovi. Ispod časti nam je da radimo ovakve poslove. Nećemo to da uradimo.” Guru Nanak se onda okrenuo jednom od svojih učenika i zamolio ga da prenese gomile trave. Ovaj učenik je nekada davno bio veoma, veoma bogat. U nekom trenutku, takođe je bio oženjen i imao decu. Odrekao se svega – svoje porodice i svog materijalnog života – da bi se bavio duhovnim životom.
Ovaj učenik je bio tako srećan što mu je Guru tražio da prenese naramke trave. Vrlo radosno, stavio ih je na svoja pleća i pošao ka Guruovoj kući.
Kada su sinovi Guru Nanaka ovo videli, rekli su: “Dolaziš iz veoma bogate porodice. Zašto moraš da radiš kao prost radnik? To ti je ispod časti.”
Učenik je odgovorio: “Ne! Ako želim da udovoljim Bogu, ako želim da postignem nešto za Boga na Zemlji, onda poslušnost mom Guru mora biti na prvom mestu. Nekada sam imao sve na materijalnom planu, ali nisam imao blagoslove i ljubav svog Gurua. To je ono što mi je najviše potrebno. Ne treba mi ništa drugo.”
Nastavio je svojim putem, veselo noseći naramke trave prema kući Guru Nanaka, i Guru Nanak je bio veoma, veoma zadovoljan njime.
Drugom prilikom, usred noći, počelo je da pljušti. Selo je pogodio vrlo ozbiljan uragan i jedan od zidova u kući Guru Nanaka je bio potpuno srušen. Desilo se da je taj zid bio deo sobe u kojoj je Guru Nanak obitavao. Imao je nekoliko soba u kući, ali iz nekog razloga želeo je da boravi u ovoj sobi. Zato je smesta probudio sinove i zamolio ih da dođu kod njega u sobu i poprave zid.
Obojica su rekli: “Lud si što nas zoveš da dođemo u ovo doba! Pljušti i oluja još traje. Osim toga, nije naš posao da popravljamo zidove. Ne znamo ništa o tome. Sutra ujutru ćemo pozvati zidare da dođu i poprave to.”
Guru Nanak se setio učenika koji je poneo naramke trave. Poslao je po njega i zamolio ga da popravi zid. Ovaj učenik nije znao ništa o popravljanju zidova jer je najveći deo svog života bio bogat, ali je rekao sebi: “Moj Guru mi je tražio da popravim njegov zid. Moram to da uradim!”
Bez imalo oklevanja, učenik je srušio zidi pokušao ponovo. U međuvremenu, dvojica sinova Guru Nanaka su posmatrali scenu. Kada je učenik po drugi put završio popravljanje zida, Guru Nanak je opet našao grešku: “Ovde je greška; onde je greška. Ne sviđa mi se uopšte. Sruši ga i počni ponovo!”
Tako je učenik opet srušio zid i krenuo ispočetka. Na ovaj način, tri ili četiri puta je učenik podizao zid, i svaki put bi Guru rekao da nije zadovoljan.
Sinovi Guru Nanaka su počeli da se podsmevaju učeniku: “Koliko ćeš puta to da radiš?Naš otac je lud što ti tarži da radiš takve stvari, a ti si lud što ga slušaš. To nije tvoj posao. Sutra ujutru poslaćemo po zidare i oni će popraviti zid tako da naš otac bude zadovoljan. Dajemo ti razuman savet.”
Učenik im je strpljivo odgovorio: “Bez obzira na to koliko pokušaja je potrebno, nastaviću da se trudim da udovoljim svom Učitelju, svom Guruu.”
Učenik je bio spreman da podiže zid iznova i iznova, ali pošto je završio zid po sedmi put, Učitelj je rekao: “Sada sam zadovoljan. Zaista si mi udovoljio svojom poslušnošću. Mogao si da se naljutiš na mene. Ali ne, ti si iskreno nastavio da pokušavaš da mi udovoljiš. Ti si zaista moj najbolji učenik kroz vrlinu svoje poslušnosti.”

Komentar:
Poslušnost je od ogromnog značaja. U početku, zovemo je poslušnošću. Ali jednom kada unutrašnje biće izbije na površinu, kada su naš um, vital i čitava fizička svest probuđene za Svetlost – tada vidimo da poslušnost nije ništa drugo do naše potpuno jedinstvo sa našim najvišim Sopstvom. Naše niže sopstvo je u neznanju; ono zna jedino za neposlušnost i revolt. Ali jednom kada je niže sopstvo probuđeno za Svetlost, onda se više ne postavlja pitanje nižeg i višeg. Tada postoji samo jedinstvo. Neprosvetljeno sospstvo postaje jedno sa prosvetljenim Sopstvom i nije više neprosvetljeno.
To je slično umu i stopalima. Recimo da um predstavlja naš viši deo, a stopala predstavljaju naš niži deo. Kada naš um traži od naših stopala da nam pomognu da hodamo i stopala poslušaju um, tada nema odvojenosti između njih. Ne vidimo svoj um kao viši od svojih stopala. Oboje vidimo kao sastavne delove svog tela, i oboje vidimo kako igraju svoje uloge u tome što nam omogućavaju da hodamo.
Nažalost, kada ljudi čuju reč “poslušnost”, smesta se osećaju revoltirano. Kada vas vaš Učitelj pita da uradite nešto, on vam samo donosi poruku vaše sopstvene duše. Ako oni koji sebe nazivaju mojim učenicima mogu da imaju poslušnost prema svojim sopstvenim dušama, onda će svi njihovi problem i svi moji problem biti rešeni.

Iz knjige: Šri Činmoj, Poslušnost: misris srca

JEDINSTVO SA BOŽJOM VOLJOM

Osnivač Sikizma, Guru Nanak, meditirao je jednog dana sa grupom učenika blizu Hindu hrama. Kada je Nanak hteo da uđe u hram zajedno sa grupom učenika, čuvari ga nisu pustilli; mislili su da je Musliman. Imao je dugu bradu, dugu kosu i dugačke brkove, i čitavo njegovo lice je izgledalo kao lice Muslimana. Njegovi učenici su rekli čuvarima da on nije Musliman već veliki učitelj, Guru Nanak. Ali, čuvari su bili tolike neznalice da nikada nisu ni čuli za njega i odbili su da mu dozvole da uđe.
Učenici su bili veoam tužni i ljuti, ali su bili bespomoćni. Bojali su se da će, ako bilo šta urade, policija doći i uhapsiti ih. Tako su napustili hram i otišli na obližnju plažu. Spustila se noć, i Nanak je tražio da meditiraju sa njim. Svi su meditirali neko vreeme, ali meditacija nije bila duboka, jer su još uvek osećali bes i poniženje. Nanak se osećao veoma tužno. To nije bilo zato što miu nisu dozvolili dauđe u hram, jer je znao da će ljudi u neznanju uvek činiti takve stvari. Ne, bio je tužan jer je postao jedno sa tugom svojih učenika. Rekao im je: “Pogledajte nebo. Pogledajte koliko je lepo i prostrano. Pogledajte mesec, pogledajte zvezde. Kako su samo lepi! Hajde da iznutra i spolja budemo prostrani i lepi kao nebo, mesec i zvezde.” Drugim danima bi svi učenici postal jedno sa svojim Učiteljem , ali tog dana su još uvek bili ljuti, i nisu pokazivali nikakve znake veselja.
Nanak je rekao: “Na ovom svetu uvek će biti ljudi koji će nas vređati, ali mi moramo da se izdignemo iznad uvreda. Čuvari nisu bili ljubazni prema nama, ali kažem vam da je božanstvo tog hrama zadovoljno nama. Učiniće nešto za nas.”
Na njihovo najveće iznenađenje, dok je Nanak govorio, dva velika poslužavnika puna voća i indijskih slatkiša pojavila su se pred njima. Nisu mogli da objasne ovo, ali Nanak je rekao: “Vladajuće božanstvo ovog hrama nam je donelo hranu. Video sam ga svojom unutrašnjom vizijom, ali vi ga niste videli.”
Ali učenici nisu bili zadovoljni. Rekli su: “Ne, to ne može biti.” MIslili su da je jedan od učenika izašao i doneo im ove stvari.
“Da li ovakvu veru imate u mene?”, upitao je Nanak. Drugih dana učenici su verovali svom Učitelu. Ali danas su bili sumnjičavi jer su osećali da je Učitelj trebalo da pokaže svoju duhovnu i okultnu moć i uđe u hram. Ali Nanak nije učinio ništa kad sui h čuvari vređali.
“Šta želite?”, pitao je Nanak. “Želite li da vam pokažem još jedno čudo? Pokazao sam vam tako mnogo čuda, ali da li je ijedno od njih promenilo vaš život? Ne! Opet, ako želite još jedno čudo, mogu vam pokazati, ali kažem vam da ono neće promeniti vašu prirodu. Samo će uvećati vašu radoznalost. Ali, možda ćete se na ovaj način utišati. Idite i probajte morsku vodu.”
Neki od učenika su oklevali, drugi su otišli. Voda je bila puna soli. Nanak je tražio da oni koji su pili vodu da dođu i sednu ispred njega, a oni koji je nisu pili da sednu negde drugde. Onda je rekao onima koji su mu bili blizu da još jednom popiju morsku vodu. Ovog puta, kada su je učenici pili, voda je bila slatka kao med.
“Zaista si izveo čudo!”, zavapili su. “Pre samo dva minuta voda je bila potpuno slana. Samo što nismo povratili. Ali sada je kao med, tako slatka.”
Tako su ljudi koji su pili bili zadovoljni ovim čudom, i svi su, i oni koji iz straha nisu pili vodu, ostali tihi.
Nanak je rekao: “Udovoljio sam vašoj radoznalosti, ali želeo sam nešto drugo od vas: samilost-oproštaj, oproštaj-samilost i , najvažnije od svega, jedinstvo sa Božjom Voljom.”

Iz knjige: Great Indian meals: divinely delicious and supremely nourishing, part 1

MOŽEŠ LI MI REĆI GDE NEMA BOGA?

Nanak je bi osnivač Sikizma. On je bio odličan, odličan Guru. Kada je bio mlad, Nanak je poklanjao vrlo malo pažnje sportovima. Za razliku od većine svojih prijatelja, uopšte nije voleo igre. Nanak je uvek mislio na Boga i meditirao na Boga. Želeo je da se druži samo sa duhovnim ljudima. U školi mu nije baš dobro išlo jer je sve vreme bio u svom sopstvenom svetu.
Pošto mu nije išlo dobro, njegov otac, koji je bio poslovan čovek, rekao je: “Najbolja stvar za njega jeste da uđe u posao.” Tako je otvorio radnju za svog sina.
O Bože! Nanak nije bio kao ostali poslovni ljudi. Imao je običaj da daje novac duhovnim ljudima, saduima. Otac je video da će bankrotirati ako drži sina u prodavnici. Rekao je: “Na neki način ovaj mladić mora da počne da misli o svetu. Ako sve vreme ostane u svetu duhovnosti, biće potpuno izgubljen i naša porodica će biti osramoćena”. Tako je zatražio od sina da se oženi, iako je Nanak bio prilično mlad. Nanak ga je poslušao.
Ali opet se ponovila ista priča. Nanak se molio i meditirao sve vreme. Kad god bi dobio priliku, išao bi da vidi religiozne ljude, duhovne prosjake. Njegova žena je plakala i plakala za svojim mužem. Ali, šta je on mogao da uradi? Bio je beznadežan slučaj. Na kraju je jednog dana, bez nekog povoda ili razloga, njegova žena umrla. Nanak je bio prilično srećan. Rekao je: “Sada mogu da postanem prosjak i da idem gde god hoću”. Tako je postao prosjak i išao na mnoga mesta da se moli i meditira. Išao je u hinduske hramove, muslimanske džamije i hrišćanske crkve podjednako. Išao je gde god je mogao da nađe mesto da meditira.
Jednog dana, Nanak je odlučio da ode na hodočašće u Meku, koja je najsvetije mesto Muslimana. Tokom puta, desilo se da je nekoliko puta legao stopalima okrenut prema džamiji. Sveštenik je to video i rekao Nanaku: “Gledaj kako si drzak! Ležiš ovde sa stopalima direkto okrenutim džamiji. Zašto to radiš?”
Nanak je rekao: “Oprosti mi, veoma sam umoran; jednostavno sam iscrpljen. Molim te, učini mi uslugu. Hoćeš li, molim te, da podigneš moja stopala i okreneš ih u pravcu u kome nema Boga?”
Sveštenik je shvatio poentu. Rekao je: “Naučio si me da je Bog svuda. Govorio sam ljudima da je Alah svuda i u svemu, i da je čitav svet Njegova tvorevina. Ali danas si mi ti pokazao da je, bez obzira na koju se stranu okrenemo, Bog tamo. Tako si me naučio najznačajniju lekciju.”

SIN GURUA TREBA DA SE OBOŽAVA KAO GURU

Nanakov naslednik bioje veoma dobar duhovni Učitelj, iako nije bio veliki kao Nanak. Naslednik ovog Učitelja takođe je bio veoma dobar. Svi su oni bili dobri Učitelji.
Nanakov naslednik imao je dva sina. Oni su mislili da će, kada njihov otac napusti telo, jedan od njih postati novi Učitelj. Ali, otac je znao da nijedan od njegovih sinova nije bio duhovan, tako da nije postavio nijednog od njih za svog predstavnika. Pre nego što je umro, postavio je jednog od svojih učenika da postane Guru u njegovom fizičkom odsustvu. Ovo je dvojicu sinova učinilo veoma ljutim na svog oca, kao i na njegovog naslednika. Postali su veoma ljubomorni na novog Učitelja, i uvek su govorili loše o njemu. Na svaki način su pokušavali da ga povrede.
Ovaj novi Učitelj bio je inkaranacija samilosti. Imao je običaj da kaže da Guruove sinove treba obožavati kao Gurua samog, jer je takav indijski system. Rečeno je da se Guruovom sinu treba ukazivati isto poštovanje kao i ocu. Ali, desilo se da je otac bio Bogo-ostvarena duša, a sin običan magarac.
Jednog dana, ovaj duhovni Učitelj je davao jedno divno objašnjenje. Mnogi učenici su bili oko njega, slušajući ga sa ushićenom pažnjom.
Onda su Učitelj i učenici meditirali sa najvećom iskrenošću. O Bože! Iz čista mira mlađi sin prethodnog Učitelja je došao pravo pred novog Učitelja i počeo nemilosrdno da ga tuče. Na kraju je gurnuo Učitelja sa trona.
Učenici su bili šokirani i užasnuti i ustali su da spasu svog Učitelja. Hteli su da na licu mesta ubiju sina prethodnog Učitelja. Ali ovaj Učitelj je rekao: “Ako ste moji istinski učenici, onda ne smete da ga dodirnete. Neću vam dozvoliti ni da ga dodirnrte, a kamoli da ga udarite!” Tako su svi oni morali da dokažu da su lojalni učenici svog Učitelja.
Učitelj je onda rekao: “On je sin mog Učitelja. Zato, moram da se ophodim sa njim kao sa svojim vlastitim sinom. To je naša tradicija. Bog će se pobrinuti za njega, pa vas ja molim da ne tražite osvetu. Ako mi neko učini nešto nažao, ostaću tih. Neka to uradi i drugi put, i treći put, i ja ću još uvek ostati tih. Ali ako krivac učini nešto pogrešno, nešto zaista nebožanski više od tri puta, onda će Bog imati posebnu Brižnost za žrtvu. Ako je žrtva ponovljeno uznemiravana ili maltretirana, onda će se Bog sam pobrinuti za agresora. Na neki način Bog će ga kazniti.
Uveravam vas, ja sam mu oprostio. On je sin mog Učitelja. Ali ako nastavi da radi ovakve stvari još nekoliko puta, onda će ga Bog Sam kazniti. Zapravo, on je već učinio mnogo nebožanskih stvari. Ovo nije prvi incident. Uskoro će početi da ubire plodove svog lošeg ponašanja. Biće vrlo ozbiljno kažnjen u vrlo bliskoj budućnosti.” Pokazalo se da se Učiteljevo predviđanje obistinilo. Nasilnik je učinio nešto veoma nebožanski nekom drugom, i ta osoba je krivca kaznila tako nemilosrdno da je mesecima bio vezan za krevet. Čak i tada je duhovni Učitelj rekao: “Zaista mi ga je žao. Iako ga je Bog Sam kaznio i on je zaslužio ovu kaznu, žao mi je što je sin mog Učitelja morao da bude kažnjen tako strašno.”
Pogledajte veru i ljubav koju je ovaj Učitelj imao prema svom Učitelju! Sin prethodnog Učitelja bioje u najmanju ruku tako nebožanski, ali on je uvek bio spreman da mu oprosti samo zato što je sin njegovog vlastitog Učitelja.

KREMIRANJE ILI SAHRANA

Obično se jedan duhovni učitelj ne sviđa učenicima drugih Učitelja – posebno onima koji slede drugačije staze ili religije. Ali i Muslimani i Hindusi su mnogo voleli Nanaka, iako je bio Sik i imao svoju sopstvenu stazu. Svi su govorili vrlo uzvišeno o njemu. Zapravo je imao mnogo učenika i poštovalaca koji su bili Hindusi, Muslimani i sledbenici i drugih religija.
Kada je Guru Nanak umro, nasto je strašan sukob između njegovih učenika Hindusa i Muslimana. Hindusi su zagovarali da treba da bude kremiran, a Muslimani da treba da se sahrani. Šta da se radi? Dve strane samo što se nisu potukle oko mrtvog tela.
U skladu sa indijskom tradicijom, mrtvo telo je bilo pokriveno komadom platna. Odjednom, neko je sklonio tkaninu i svu su bili zapanjeni što vide da je mrtvo telo potpuno nestalo! Na njegovom mestu bilo je na stotine prelepih, mirisnih cvetova. Tako su i Hindusi i Muslimani uzeli po pola cveća.
Verovali ili ne, ovo je apsolutno istinita priča. Pravi duhovni Učitelj može da izvede ovakvu vrstu čuda. Ova priča nam govori da, pošto je duša otišla, možete da odbacite telo na koji god način hoćete. Ako pripadate hinduskoj religiji, onda ćete slediti hinduski system kremiranja. Ako pripadate muslimanskoj religiji, onda ćete slediti muslimanski system sahranjivanja. Ali, ako odete izvan svih religija, onda možete raditi šta hoćete. Kada se njihov život približava kraju, neki duhovni Učitelji jednostavno utrče u reku ili okean, da ih nikad ne pronađu. Neki napuste telo kroz svoju sahasraru ili krunsku čakru. Neki sami zapale vatru za sebe, dok neki koriste svoje duhovne moći da prizovu plamenove odozgo I kada se plamenovi spuste, oni su potpuno spaljeni. Tako da je ovo vrlo značajna priča.

Iz knjige: Šri Činmoj: Šri Činmoj, Great Indian meals: divinely delicious and supremely nourishing, part 10

NANAK I DVA SELA

Nanak, osnivač Sikizma, došao je sa jednim od svojih učenika u selo u kome je većina seljaka bila vrlo ljubazna, slatka, darežljiva i religiozna. Nanak i njegov učenik bili su izuzetno srećni što vide da su ljudi u ovom selu tako pobožni. Nanak je bio veoma zadovoljan. Rekao je: “Neka se ovo mesto ugasi. Neka ovo mesto više ne postoji.”
“Kako možeš to da učiniš?”, rekao je učenik. “Ovo je tako divno selo! Svi seljaci su tako posvećeni Bogu. Zar tako pokazuješ svoju samilost?”
Onda je Nanak odveo učenika u drugo selo u kome su ljudi bilo pokvareni i zli i u kome je bilo svih vrsta borbi i svađa. Nanak je rekao: “Želim prosperitet ovom selu.”
“Šta je ovo? Ovo je mesto koje zaslužuje da bude uništeno, a ti kažeš da treba da prosperira!”
Nanak je odgovorio: “Gledaj. Rekao sam da prvo mesto treba da bude uništeno. Evo zašto: ljudi su tako dobri, tako duhovni. Kada selo bude uništeno, ovi ljudi će se raseliti. Jedan će otići u jedno selo, drugi u drugo selo, neko treći na neko treće mesto, tako da će svaka osoba moći da širi svoje dobre osobine. U uništenju dobro će se raširiti, tako da to neće biti pravo uništenje. U drugom selu, koje je veoma loše, rekao sam, neka prosperiraju. Neka ne idu izvan granica svog sopstvenog sela jer bi se inače zlo raširilo svuda. Neka ovde prosperiraju. Ako uđemo duboko unutra, videćemo širu realnosti onda ćemo razumeti božanski zakon. Inače, bićemo sasvim zbunjeni.”

Iz knjige: Šri Činmoj, Gopal’s eternal brother and other stories for children

 

Tragalac

Svi smo mi listovi, cvetovi
I plodovi
Na različitim granama-religijama
Nerođenog i besmrtnog
Drveta života

(Šri Činmoj)

Dodajte komentar

Komentariši

Your email address will not be published.