UVODNA REČ
Proroci svih zemalja i raznih razdoblja imali su uspeha u svom traganju za Bogom. Ulazeći u stanje istinske prosvetljenosti – nirvikalpa samadhi – ovi sveci su ostvarili Vrhovnu Realnost izvan svih imena i oblika. Njihova mudrost i duhovni saveti pretočili su se u svete spise koje nalazimo u svetu. I iako se spolja gledano međusobno razlikuju, zbog različite upotrebe reči, svi ti sveti spisi su izraz – ponegde jasan i otvoren, drugde skriven i simboličan – jedne te iste osnovne duhovne istine. Moj Gurudeva, Đnanavatar Svami Šri Juktešvar (1855-1936) iz Seramporea bio je iznad svega sposoban da raspozna unutrašnje jedinstvo između Hrišćanskih spisa i Sanatana Dharme. Smeštajući svete tekstove na neokaljan sto svog uma bio je sposoban da secira skalpelom intuitivnog rasuđivanja sva dodavanja i pogrešna interpretiranja učenika i da izdvoji istinu onakvu kakvu su objavili proroci. Zahvaljujući Đnanavataru Svami Sri Juktešvaru i njegovoj nepogrešivoj duhovnoj pronicljivosti, danas je moguće, putem ove knjige, uspostaviti temeljni sklad između Biblijske knjige, Otkrivenja i Sankhja filozofije iz Indije.
Kao što je moj Gurudeva objasnio u svom predgovoru, ove stranice su ispisane na zahtev Babađija, svetog Gurudeva Lahiri Mahasaje koji je sa svoje strane bio Gurudeva Šri Juktešvara. U svojoj knjizi “Autobiografija jednog jogija” pisao sam o hristolikim životima ovih velikih učitelja.
Sanskritske sutre izložene u “Svetoj nauci” baciće više svetla kako na Bhagavad Gitu, tako i na druge velike spise Indije.
249 Dvapara (1949 n. e.) Paramahansa Jogananda
PREDGOVOR
Imao sam tu čast da upoznam Šri Juktešvara Girija. Slika časnog sveca se pojavila na naslovnoj stranici moje knjige “Tibetanska joga i tajna učenja.” Šri Juktešvara sam sreo u Puriju u Orisi, na obali Bebgalskog zaliva. Tada je bio poglavar tihog ašrama kraj obale, zaokupljen duhovnom obukom grupe mladih učenika… Šri Juktešvar je bio otmenog lika i blagog glasa, njegovo prisustvo bilo je prijatno i vredno obožavanja kojim su ga njegovi sledbenici spontano obasipali. Svako ko ga je poznavao, bilo da je pripadao njegovoj zajednici ili ne, visoko ga je cenio. Živo se sećam njegovog visokog, uspravnog asketskog lika, odevenog u šafran odeću onoga koji se odrekao svetovnih ciljeva, kako stoji na ulazu svog osamljenog obitavališta želeći mi dobrodošlicu. Za mesto svog zemaljskog boravišta izabrao je sveti grad Puri, gde mnogo pobožnih Hindusa, predstavnika svih provincija u Indiji, svakodnevno dolazi na hodočašće u čuveni hram “gospodara sveta”, Đaganath. Šri Juktešvar je u Puriu 1936. godine sklopio svoje smrtne oči za pozornicu ovog prolaznog stanja bivanja i otišao znajući da je njegova inkarnacija dovedena do trijumfalnog ostvarenja.
Zaista mi je drago što mogu da prenesem ovo svedočanstvo o uzvišenom karakteru i svetosti Šri Juktešvara.
W. Y. Evans-Wentz
UVOD
Ovo izlaganje konačne Istine (Kaivalja Darsanam) je napisao Prija Nath Svami,4 sin Kšetranatha i Kadambini iz porodice Karar. Na zahtev Velikog Učitelja (Mahavatar Babađia) u Alahabadu krajem 194. godine sadašnje Dvapara Juge, ovo izlaganje je objavljeno za dobrobit sveta.
Svrha ove knjige je da pokaže što je moguće jasnije da postoji suštinsko jedinstvo između svih religija; da ne postoje razlike u istinama koje podučavaju različite vere; da postoji samo jedan način na koji se razvija spoljašnji i unutrašnji svet; i da postoji samo jedan Cilj koji priznaju svi sveti spisi. Međutim, ova osnovna istina ne može lako da se shvati. Nesuglasice koje postoje među različitim religijama i čovekovo neznanje čine skoro nemogućim da se podigne veo i pogleda u tu veliku istinu. Razne vere neguju duh neprijateljstva i neslaganja; neznanje produbljuje jaz koji odvaja jednu veru od druge. Jedino manjina posebno nadarenih ljudi može da se uzdigne iznad uticaja svoje veroispovesti i da nađe potpuno istu suštinu u istinama propovedanim od svih velikih vera.
Predmet ove knjige je da istakne sklad koji postoji unutar raznih religija i da pripomogne u njihovom povezivanju. Ovo je zaista herkulovski zadatak, ali svetom naredbom mi je ova misija poverena u Alahabadu. Alahabad je posvećeno mesto Prajaga Tirtha, u slivu tri reke; Gange, Đamune i Sarasvati, na kome se okupljaju svetovni ljudi i duhovni posvećenici u vreme Kumbha Mele.
***
Metod koji sam primenio u ovoj knjizi je takav da se prvo navode tvrdnje istočnih mudraca sanskrtskim rečima, a zatim se one objašnjavaju u odnosu na svete spise Zapada. Na taj način sam učinio sve kako bih pokazao da ne postoji stvarna protivrečnost i manje-više ni jedan istinski konflikt između učenja Istoka i Zapada. Pišući knjigu, inspirisan mojim paramgurudevom i to u Dvapara eri, brzog razvoja u svim oblastima znanja, nadam se da značaj knjige neće promaći onima kojima je namenjena.
(odlomaci iz Uvoda)
Poglavlje 1
JEVANĐELJE
Sutra 1
Parambrahma (Duh Boga) je večan, savršen, bez početka i kraja. To je jedno nerazdeljivo Biće. Večni otac, Bog, Svami Parambrahma je jedina Realna supstanca, Sat, i sve u svemu u svemiru.
Zašto Bog nije shvatljiv?
Čovek poseduje večnu veru i intuitivno veruje u postojanje Supstance, čija su svojina objekti čula – sluh, dodir, vid, ukus i miris, koji su komponente vidljivog sveta. Kada se čovek identifikuje sa svojim materijalnim telom, sastavljenim od gore navedenih karakteristika, on je sposoban da shvati tim nesavršenim organima jedino ta svojstva, a ne Supstancu kojoj ona pripadaju. Večni Otac, Bog, jedina Supstanca u svemiru, prema tome nije shvatljiv čoveku materijalnog sveta sve dok ne postane božanski, uzdizanjem iznad kreacije mraka ili maje. Vidi Poslanicu Jevrejima 11:1 i Jovan 8:28 “Vera je dakle pouzdana izvesnost onoga čemu se nadamo, i uverenje o stvarima koje ne vidimo.” “Reče Isus: Kada podignete Sina čovečjega poznaćete da sam ja On.”
Sutra 2
U Njemu (Parambrahmi) je izvor sveg znanja i ljubavi, koren sve snage i radosti.
Prakriti ili Priroda Boga
Svemoćna Sila Šakti, ili drugim rečima Večno Blaženstvo Ananda, koji proizvode svet; i Sveznajuće Osećanje, Čit, koje stvara ovaj svet svesnim, pokazuju Prirodu, Prakriti, Boga Oca.
Kako se spoznaje Bog
Pošto je čovek nalik Bogu, usmeravanjem svoje pažnje prema unutra, on može da spozna usamom sebi navedenu Silu i Osećaje, jedina prava svojstva samog sebe – Svemoćnu Silu kao svoju volju, Vasana, sa zadovoljstvom, Bhoga; i Sveznajuće Osećanje kao svoju svesnost, Četana, koja uživa Bhokta. Vidi Postanje 1:27 “I Bog stvori čoveka po obličju svom; po obličju Božjem stvori ga; stvori čoveka i ženu.”
Sutra 3
Parambramha je uzrok stvaranja, uzrok je Pasivne Prirode (Prakriti), njenog izlaženja na površinu. Od AUM-a (Pranava, Reč, manifestacija Svemoćne Sile), dolazi Kala, Vreme; Desa, Prostor; i Anu, Atom (vibrirajuća struktura kreacije).
Reč, Amin (Aum) je početak stvaranja
Manifestacija Svemoćne Sile (Odbojnost i njemu komplementarno izražavanje – Sveznajuće Osećanje ili Ljubav, Privlačnost) je vibracija koja se pojavljuje kao poseban zvuk: Reč, Amin, Aum. U svojim različitim aspektima Aum predstavlja ideju promene, a to je Vreme, Kala u Večno Nepromenljivom; i ideju deljivosti, što je Prostor, Desa u Večno-Nedeljivom.
Četiri Ideje: Reč, Vreme, Prostor i Atom
Sledeći efekat je ideja o česticama – bezbrojnim atomima, patra ili anu. Ova četvorka – Reč, Vreme, Prostor i Atom – su, dakle, jedno te isto i stvarno ništa drugo nego puke ideje. Manifestovanje Reči (postanak tela, spoljašnje materijalnosti) je stvorilo vidljivi svet. Tako Reč, Amin, Aum, bivajući manifestacija Večne Prirode Svemogućeg Oca ili Njegovog sopstvenog Jastva; pa je tako neodvojiva od Njega i nije ništa drugo nego Sam Bog; kao što je moć gorenja nerazdvojiva i nije ništa nego vatra sama. Vidi Otkrivenje 3:14; Jovan 1:1,3,14 “Evo šta govori Amin, svedok verni i istiniti, Početak Stvaranja Božjeg.” “U početku bejaše Reč i Reč bejaše u Boga, i Reč bejaše Bog… Sve je kroz nju postalo, i od onoga što je postalo ništa nije postalo bez nje… I Reč postade put9 i useli se usred nas…”
Sutra 4
Uzok stvaranja su Anu ili Atomi. Okupljeni u masi nazvani su Maja ili Gospodnja iluzorna moć; svaki pojedini Anu je nazvan Avidja, Neznanje.
Atomi, presto Duše Stvoritelja
Atomi, koji reprezentuju unutrašnju i spoljašnju stranu gore spomenute četiri ideje, presto su Duše, Stvoritelja koji ih rasvetljava i stvarauniverzum. Kada su u masi nazivaju se Maja, Tama, jer zadržavaju duhovno svetlo izvan poimanja, a svaki od njih odvojeno naziva se Avidja, Neznanje; jer dovodi čoveka u neznanje čak i o samom sebi. Nadalje, te četiri ideje koje prouzrukuju čitavu tu konfuziju spomenute su u Bibliji kao četiri životinje. Dotle, dok se čovek poistovećuje sa svojim grubim materijalnim telom, zadržava se na tako inferiornom položaju da ne može da shvati ni prvobitni četvorostruki Atom. Međutim, kada se uzdigne do tog nivoa, on ne samo da shvata taj Atom, obe njegove strane, spoljašnju i unutrašnju, nego i čitavo stvaranje, manifestovanu i nemanifestovanu stranu (“napred i pozadi”). Vidi Otkrivenje 4:6 “Nasred prestola i oko prestola bejahu četiri životinje pune očiju ispred i otpozadi.”
Sutra 5
Sveznajuća Ljubav, aspekt Parambramhe je Kutastha Čaitanja. Individualna ličnost je ispoljavanje Njegovog postojanja i jedno je s Njim.
Kutastha Čaitanja, Sveti Duh, Purušotama
Ispoljavanje Pramabiđam Čit (Privlačnosti, Sveznajuće Ljubavi) jeste Život, Sveprisutna Sveta Duša i naziva se Sveti Duh, Kutastha Čaitanja ili Purušotama, koji osvatljava Mrak, Maju da bi privukao svaki njen delić prema Božanstvu. AliMrak, Maja ili njeni individualni delovi,10 Avidja – Neznanje, sobom odbijaju; ne mogu da prime ili shvate Duhovnu Svetlost nego je odbijaju. Abhasa Čaitanja ili Puruša, Sinovi Božji. Sveti Duh, bivajući ispoljavanje Sveznajuće Prirode Večnog Oca, Boga, nije druga supstanca nego Bog Sam; pa se tako ti odrazi duhovnih zraka nazivaju Sinovi Božji, Abhasa Čaitanja ili Puruša. Vidi Jovan 1:4,5,11 “U njoj beše život, i život beše svetlost ljudima.” “I svetlost zablista u tami, i tama je ne obuhvati.” “K svojima dođe i svoji je ne primiše.”
Sutra 6
Atom pod uticajem Čit (univerzalnog znanja) formira Čita ili mirno stanje svesti, koje kada je produhovljeno ima naziv – Budhi, Inteligencija. Njegova suprotnost je Manas, Um u kome živi Điva što je isto s Ahamkarom, Egom, idejom o odvojenoj egzistenciji.
Čita, Srce; Ahamkara, Ego, sin čovečji
Ovaj Atom, Avidja, Neznanje, bivajući pod uticajem Univerzalne Ljubavi, Čit, Svetog Duha postaje oduhovljen, kao gvozdeni opiljci u magnetskoj auri, i zaposednut svesnošću, snagom osećanja, kada se naziva Mahat, Srce, Čita; bivajući takav u njemu se javlja ideja o odvojenoj egzistenciji Jastva, što se naziva Ahamkara, Ego, sin čovečji.
Budhi, Inteligencija; Manas, Um
Na ovaj način namagnetisan Atom ima dva pola od kojih ga jedan privlači prema Realnoj Supstanci, Sat, a drugi ga odbija od nje. Prvi pol se naziva Satva ili Budhi, Inteligencija koja razlučuje šta je Istina. Drugi pol kao deo Odbijajuće Sile, oduhovljen od Svemoguće Sile kao što je napred rečeno, proizvodi idealan svet za uživanje (ananda) i naziva se Anandatva ili Manas, Um.
Sutre 7-10
Čita, oduhovljeni Atom, u kome se pojavljuje Ahamkara (ideja o odvojenoj egzistenciji Jastva), ima pet oblika pojavljivanja (aura elektriciteta). One (pet aura elektriciteta) čine kauzalno telo Puruše. Pet elektriciteta, Panča Tatva iz svoja tri atributa, Guna: Satve (pozitivno), Rađas (neutrališuće) i Tamas (negativno) – proizvode Đnanendije (organe akcije) i Tanmatre (objekte čula). Ovih petnaest atributa uz Um i Inteligenciju čine sedamnaest “finih udova” suptilnog tela, Lingasarira.
Panča Tatva, Koren Panča Uzroka stvaranja je kauzalno telo
Ovaj oduhovljeni Atom, Čita (Srce), manifestovan iz Sile Odbojnosti, proizvodi pet vrsta aura elektriciteta iz svojih pet različitih delova; jednu iz sredine, dve iz dva krajnja dela i druga dva iz prostora između sredine i svakog krajnjeg dela. Ovih pet vrsta elektriciteta kada su privučene silom Univerzalne Ljubavi (Svetim Duhom) prema Realnoj Supstanci, Sat-u, proizvode magnetno polje zvano Satva Budhi telo, Inteligencija. Pošto su ovih pet elektriciteta uzrok svih ostalih, nazivaju se Panča Tatva, Pet Uzoka i sačinjavaju kauzalno telo Puruše, Sina Božjeg.
Tri Gune, električna svojstva
Elektricitet, izazvan iz polarizovane Čitte, takođe je u polarizovanom stanju i obdaren je sa tri svojstva ili Gune: Satva, pozitivno svojstvo, Tamas, negativno i Rađas, neutrališuće svojstvo.
Đnanendrije, pet organa čula
Pozitivna svojstva pet elektriciteta su Đnanendrije, organi čula – mirisa, ukusa, vida, dodira i sluha – privučeni uticajem Manasa, Uma suprotnim polom tog oduhovljenog Atoma, čine telo istog (telo čula).
Karmendrije, pet organa akcije
Neutrališuća svojstva pet elektriciteta su Karmendrije, organi akcije – izlučivanje, rađanje, kretanje, spretnost ruku, govor. Ovi organi, kao izraz neutrališuće energije oduhovljenog atoma, Čita (Srce), čine energetsko telo zvano telo energije, životne snage ili Prane.
Višaja ili Tanmatre, pet objekata čula
Negativna svojstva pet elektriciteta su pet Tanmatri ili objekti čula mirisa, ukusa, vida, dodira i sluha. Ujedinjeni s organima čula kroz neutrališuću snagu organa akcije, zadovoljavaju želje srca.
Lingasarira, fino materijalno telo
Ovih petnaest atributa s dva pola – Umom i Inteligencijom – oduhovljenog Atoma konstituišuLingasariru ili Sukšmasariru, fino materijalno telo Puruše, Sina Božjeg.
Sutre 11, 12
Pre navedenih pet objekata, koji su negativna svojstva pet elektriciteta, kombinovanjem stvaraju predstavu grube materije u njenih pet formi: Kšiti, kruto; Ap, tekuće; Teđas, vatra; Marut, gasovite supstance; i Akaša, eter. Ovih pet formi grube materije i pre nabrojanih petnaest svojstava zajedno s Manasom, Umom, osećajem svesnosti; s Budhijem, diskriminativnom Inteligencijom; i s Ahamkarom, Egom, sačinjavaju dvadeset četiri osnovna principa kreacije.
Grubo materijalno telo
Kombinacijom napred navedenih pet objekata, koji su negativna svojstva pet elektriciteta, stvara se ideja grube materije koja nam se pojavljuje u pet različitih varijanti: Kšiti, kruta; Ap, tekuća; Tejas, vatrena; Marut, gasovita; i Vjoma ili Akaša, eterična. One stvaraju spoljašnji omotač zvan Sthulašarira, grubo materijalno telo Puruše, Sina Božjeg.
Dvadeset četiri Starešine
Ovih pet grubih materija ili napred navedenih petnaest svojstava zajedno sa Manas-om, Umom; Budhi-em, Inteligencijom; Čitt-om, Srcem; i Ahamkar-om, Egom čine dvadeset četiri principa ili Starešina kao što je spomenuto u Bibliji. VidiOtkrivenje 4:4. “Oko prestolja bejahu dvadeset četiri sedišta, a na sedištima videh dvadeset četiri starešine.” Napred navedenih dvadeset četiri principa koji kompletiraju kreaciju Tame, Maje, nisu ništa drugo nego razvijanja Neznanja, Avidje; a pošto je to Neznanje sačinjeno jedino od ideja, kao što je već spomenuto, kreacija u stvarnosti nema materijalnu egzistenciju, nego je puka igra ideje Večne Supstance, Boga Oca.
Sutra 13
Ovaj univerzum je podeljen na četrnaest sfera, sedam Svarga i sedam Patala.
Sedam sfera ili Svarga
Ovako opisan ovaj univerzum, započinjući od Večne Supstance, Boga, dole prema gruboj materijalnoj kreaciji, podeljen je u sedam raznih sfera, Svarga ili Loka.
Sedma sfera, Satjaloka
Najistaknutija od svih je Satjaloka, Božja sfera – sfera jedine Realne Supstance, Sat, u svemiru. Nijedno ime ne može da je opiše, niti može išta u kreaciji Tame ili Svetla da je označi. Ova sfera se zato naziva Anama, Bezimena.
Šesta sfera, Tapaloka
Sledeća po redu je Tapaloka, sfera Svetog Duha, koja je Večno Mirovanje, jer zauvek ostaje neometana od bilo koje ograničene ideje. S obzirom da nije dostupna čak ni za Sinove Božje kao takve, naziva se Agama, Nepristupačna.
Peta sfera, Đanaloka
Sledeća je Đanaloka, sfera duhovne refleksije, Sinova Božlih, u kojoj je nastala ideja o odvojenoj egzistenciji Jastva. Pošto je ova sfera iznad shvatanja bilo koga iz kreacije Tame, Maje, naziva se Alakšja, Nepojmljiva.
Četvrta sfera, Maharloka
Zatim dolazi Maharloka, sfera Atoma, započinjanje kreacije Tame, Maje iznad koje se reflektuje Duša (Spirit). Ova vezujuća spona je jedini put između duhovnog i materijalnog i naziva se Vrata, Dasamadvara.
Treća sfera, Svarloka
Oko tog Atoma je Svarloka, sfera magnetne aure, elektriciteta. Ova sfera okarakterisana odsustvom svih kreacija (čak i organa i njegovih objekata, finijih materijalnih stvari) naziva se Mahasunja, Veliki Vakuum.
Druga sfera, Bhuvarloka
Sledeća je Bhuvarloka, sfera električnih svojstava. Pošto su grublje stvari kreacije potpuno odsutne iz ove sfere, a vidljivo je samo prisustvo finijih, naziva se Sunja, Običan Vakuum.
Prva sfera, Bhuloka
Poslednja i najniža sfera je Bhuloka, sfera grube materijalne kreacije, koja je svakome uvek vidljiva.
Supta Patala, sedam crkvi
Kako je Bog stvorio čoveka po svojoj slici, tako je i telo čovekovo kao slika svemira. Materijalno telo čovekovo ima takođe sedam vitalnih mesta koji se nazivaju Patale. Čovek okrećući se prema sebi i napredujući pravim putem, opaža duhovnu Svetlost na tim mestima, koja se u Bibliji opisuju kao sedam crkvi, a svetlost kao zvezde koje izgledaju kao sedam anđela. Vidi Otkrivenje 1:12, 13, 16, 20. “…I obazrevši se videh sedam svećnjaka zlatnih i usred sedam svećnjaka nekoga koji izgledaše kao sin čovečji…” “U desnoj ruci držaše sedam zvezda…” “Sedam zvezda su anđeli sedam crkava, a sedam svećnjaka su sedam crkava.”
Četrnaest Bhuvana, stadijuma kreaci je
Gore spomenutih sedam Svarga i sedam Patala, čine četrnaest Bhuvana, četrnaest jasno raspoznatljivih zona kreacije.
Sutra 14
Puruša je pokriven sa pet Koša ili omotača.
Pet koša, ili omotača
Puruša, Sin Božji, zaklonjen je s pet pokrivača zvanih Koše, ili omotači.
Srce, prva Koša
Prva od pet je Srce, Čita, Atom, sačinjen od četiri ranije spomenute ideje, koje osećaju ili uživaju, i tako biva sedište blaženstva, anande, pa se naziva Anandamaja Koša.
Budhi, druga Koša
Magnetna aura elektriciteta, ispoljavanje Budhi-a, Inteligencije koja određuje šta je Istina. Tako bivajući sedište znanja đnana, naziva se Đnanamaja Koša
Manas, treća Koša
Treća je telo Manasa, Uma, (omotač) sačinjen od organa čula, kao što je pre bilo navedeno, a naziva se Manomaja Koša.
Prana, četvrta Koša
Četvrto je telo energije, vitalnosti ili Prane, kao što je pre opisano, sačinjeno je od organa akcije i zbog toga je nazvano Pranamaja Koša.
Gruba materija, peta Koša
Peti i poslednji od svih omotača je gruba materija, spoljašnji omotač Atoma koji postaje Ana, hrana i izdržava ovaj vidljivi svet, pa se prema tome naziva Anamaja Koša.
Akcija Ljubavi
Kada je Akcija Odbojnosti, ispoljavanja Svemoguće Energije, na ovaj način kompletirana, Akcija Privlačenja (Svemoćna Ljubav u jezgru Srca) počinje da se manifestuje. Pod uticajem ove Sveznajuće Ljubavi, Privlačnosti, Atomi, privučeni jedan prema drugom, sve se više približavaju, uzimajući eteričnu, gasovitu, vatrenu, vodenu i krutu formu.
Beživotno kraljevstvo
Ovaj vidljivi svet tako postaje ukrašen suncima, planetama, mesecima, koje nazivamo beživotno kraljevstvo kreacije.
Biljno kraljevstvo
Na ovaj način, kada je aktivnost Božanske ljubavi još razvijenija, evolucija Avidje, Neznanja (delić Tame, Maje, manifestovane Svemoćne Energije) počinje da se povlači. Anamaja Koša, spoljašnji omotač Atoma grube materije takođe uzmiče, Pranamaja Koša (omotač sastavljen odKarmendrija, organa akcije) počinje da deluje. U tom organskom stanju Atomi, priljubljujući se jedan uz drugog mnogo bliže do svog srca, pojavljuju se u kreaciji kao biljno kraljevstvo.
Životinjsko kraljevstvo
Kada Pranajama Koša počne da se povlači, Manomaja Koša (omotač sačinjen od Đnanendrija, organa čula) izlazi na svetlo. Atomi tada opažaju prirodu spoljašnjeg sveta i privlačeći druge Atome drugačije prirode, formiraju tela neophodna za uživanje, pa se tako u kreaciji pojavljuje životinjsko kraljevstvo.
Ljudi
Kada Manomaja počne da se povlači, Đnanamaja Koša (telo Inteligencije sačinjeno od elektriciteta) postaje uočljiva. Atom, stičući moć razlučivanja dobrog i lošeg, postaje čovek, razumno biće u kreaciji.
Devata ili Anđeo
Kada je čovek, negujuću Božansku Dušu ili Sveznajuću Ljubav unutar svog srca, sposoban da se uzdigne iznad Đnanamaja Koše, tada najunutarnjiji omotač, Čita, Srce (sačinjen od četiri ideje) postaje manifestovan. Čovek se tada naziva Devata ili Anđeo u kreaciji.
Oslobođeni, Sanjasi
Kada je i Srce ili najunutrašnjiji omotač svučen, ne postoji više ništa što bi zadržavalo čoveka u zarobljeništvu ove kreacije, Tame, Maje. Tada postaje slobodan, Sanjasi, Sin Božji i ulazi u kreaciju Svetlosti.
Sutre 15, 16
Kao što su objekti viđeni u našim snovima, kada se probudimo, nepostojeći, tako su naše budne percepcije slično nerealne – samo stvar zaključivanja.
Spavanje i budna stanja
Kada čovek uporedi svoje ideje vezane za grube stvari zamišljene u budnom stanju sa svojom koncepcijom misli u snu, sličnost koja među njima postoji prirodno ga vodi zaključku da ovaj spoljašnji svet takođe nije onakav kakav nam se čini da jeste. Tražeći daljnja objašnjenja, nalazi da sve njegove budne koncepcije suštinski nisu ništa drugo do mnoštvo ideja prouzrokovanih jedinstvom pet objekata čula (negativna svojstva pet unutrašnjih elektriciteta) s pet organa čula (njihova pozitivna svojstva) kroz sredstvo pet organa akcije (neutralizacija svojstva elektriciteta). Ovo jedinstvo deluje kroz vođstvo Uma (Manas) i zamišlja ili poima pomoću Inteligencije (Budhi). Prema tome, jasno je da su sve koncepcije koje čovek formira u svom budnom stanju pukazaključujuća Parokšađnana – jedino stvar zaključivanja.
Sutra 17
Ono šta je potrebno jeste Guru, Spasitelj, koji će da nas probudi za Bhakti (predanost) i percepcije Istine.
Kada Čovek nalazi svog Sat-Gurua ili Spasitelja
Na ovaj način, kada čovek razume svojim (pravilnim zaključivanjem) Parokšađnana ništavnost spoljašnjeg sveta, on ceni položaj Jovana Krstitelja, božanske ličnosti koja je bila očevidac Svetla i svedok Hrista, posle čega je ljubav njegovog srca, nebeskim darom prirode, postala razvijena. Svaki napredni, iskreni tragalac može da bude srećan imajući božansko društvo neke takve ličnosti, koja može dobrostivo da stoji uz njega kao njegov Duhovni Učitelj, Sat-Guru, Spasitelj. Sledeći usrdno svete pouke ovih božanskih osoba, čovek postaje sposoban da usmeri sve organe svojih čula prema unutra, prema njihovom zajedničkom centru – senzorijumu, Trikuti, ili Sušumnadvari, vratima unutrašnjeg sveta – gde on poima Glas, kao naročito “kucanje” /Kosmičke Vibracije koja je/ u Reči Amin, Aum; i vidi od Boga poslano svetleće telo Radha, simbolizovano u Bibliji kao Prethodnik ili Jovan Krstitelj. Vidi Otkrivenje 3:14,20 i Jovan 1:6,8,23. “Evo šta govori Amin, svedok verni i istiniti, Početak stvaranja Božjeg… Evo stojim na vratima i kucam; ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu I večeraću s njim i on sa mnom.” “Bejaše jedan čovek, od Boga poslan, po imenu Jovan… On beše svetlost, ali on dođe da svedoči tu Svetlost… Ja sam, reče on, glas vapećeg u pustinji, Poravnajte put Gospodnji.”
Ganga, Đamuna ili Jordan, svete reke
Prema određenoj prirodi tog zvuka, načinu njegovog isticanja, poput reke iz nepoznatog višeg kraja i gubeći se u gruboj materijalnoj kreaciji, figurativno je opisan od različitih sekti ljudi, imenima različitih reka koje su smatrali svetima; na primer Ganga kod Hindusa, Đamuna kod Vaišnavana i Jordan kod Hrišćana.
Drugo rađanje
Kroz svoje svetlonosno telo, čovek verujući u postojanje istinskog Svetla – život ovog univerzuma – biva kršten ili uronjen u svetu reku zvuka. Krštenje je, kako se kaže, drugo rađanje čoveka i naziva se Bhakti Joga. Bez toga čovek nikada ne može da shvati stvaran unutrašnji svet, kraljevstvo Božje. Vidi Jovan 1:9 i 3:3. “To beše istinita svetlost, koja obasjava svakog čoveka koji dolazi na svet.” “Isus mu odgovori: Zaista, zaista ti kažem, ako se ko ponovo ne rodi, ne može da vidi kraljevstvo Božje.”
Aparokšađnana, pravo razumevanje
U tom stanju sin čovečji počinje da se kaje i okreće se od grube materijalne kreacije, polako se penje prema svom Božanstvu, Večnoj Supstanci, Bogu. Kada je zaustavljen razvoj neznanja, čovek postepeno shvata istinski karakter Tame, Maje, kao puku igru misli ideja Vrhovne Prirode na njegovom sopstvenom Jastvu, jedinoj Realnoj Supstanci. Ovo istinsko razumevanje se naziva Aparokšađnana.
Sutra 18
Oslobađanje (Kaivalja) se postiže kada se ostvari jedinstvo svog Jastva s Univerzalnom, Vrhovnom Realnošću.
Sanjasi ili Hrist pomazanik Spasitelj
Kada se svi oblici neznanja povuku, srce bivajući potpuno čisto i neokaljano neće više samo da odražava Duhovnu Svetlost, nego će aktivno i da je manifestuje; a tako posvećen i pomazan, čovek postaje Sanjasi, oslobođen, ili Hrist Spasitelj.15 VidiJovan 1:33. “…na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu, to je onaj koji krštava Duhom Svetim.”
Krštenje u reci Svetlosti
Kroz tog Spasitelja sin čovečji postaje ponovo kršten ili uronjen u reku Duhovne Svetlosti, i nadrastajući kretanje Tame, Maje, ulazi u duhovni svet i postaje ujedinjen sa Abhasa Čaitanjom ili Purušom, sinom Božjim, kao što je bio Gospod Isus iz Nazareta. U tom stanju čovek je zauvek spašen od okova Tame, Maje. Vidi Jovan 1:12 i 3:5. “Ali svima koji ga primiše, koji veruju ime njegovo, dao je on moć da postanu Sinovi Božji.” “Zaista, zaista ti kažem, ako se čovek ne rodi od vode i duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.”
Žrtvovanje sebe
Kada tako čovek ulazeći u duhovni svet postane Sin Božji, on shvata univerzalnu Svetlost – Svetog Duha – kao savršenu celinu, a svoje Jastvo kao ništa drugo nego zamisao koja počiva u fragmentu Aum Svetla. Tada žrtvuje sebe Svetom Duhu, na oltaru Boga; to znači da napušta uzaludne ideje o svom odvojenom postojanju, i postaje jedna integralna celina.
Kaivalja, ujedinjenje
Tako, bivajući jedno s univerzalnim Svetim Duhom Boga Oca, on postaje ujedinjen s Realnom Supstancom, Bogom. Ovo ujedinjenje Jastva s Večnom Supstancom, Bogom, naziva se Kaivalja.16 Vidi Otkrivenje 3:21. “Koji pobedi daću mu da sedi sa mnom na prestolu mom, kao i ja što pobedih i sedoh s Ocem na presto njegov.”
Iz knjige: Šri Juktešvar, Sveta nauka
Dodajte komentar