Smatra se da je Buda rođen u mestu Lumbini u Nepalu, i da je živeo 563- 483. g.p.n.e. Buda je rođen kao princ kraljevine Kapilavistu (današnji Nepal). Otac mu je bio kralj Sudodana, a majka kraljica Maja. Po legendi, u noći kada je Buda začet, njegova majka je sanjala da je beli slon sa šest belih kljova ušao u njen desni bok. Odmah nakon detetovog rođenja, Budina majka je umrla. Dečak je dobio ime Sidarta, što na pali jeziku znači “onaj ko postiže svoj cilj”. Tokom proslave rođendana, mudrac Asita je iz svog planinskog boravišta došao na dvor i objavio da će novorođeno dete postati ili veliki kralj, ili veliki svetac. To su potvrdili i učeni bramini koje je Budin otac kasnije pozvao da čuje i njihovo mišljenje.
Nakon majčine smrti, Budu je odgajila Majina mlađa sestra, Maha Prađapati. Pošto je bio najstariji princ, njegov otac mu je namenio presto. Ali, da bi sprečio da se Buda posveti duhovnom životu, okružio ga je luksuzom i postarao se da ne dolazi u dodir sa religioznim učenjima, niti bilo čim što bi otkrivalo ljudsku patnju.Kada je napunio 16 godina, princa Sidartu oženili su rođakom istih godina, po imenu Jašodara. Ona mu je rodila sina Rahula. Sidarta je narednih 13 godina proveo kao princ u Kapilavisti.
Iako je imao sve što bi mogao da poželi, princ Sidarta je imao nejasnu žudnju da otkrije nešto više. Uporno je tražio od oca da izađe iz grada i vidi kako žive obični ljudi. Kralj se postarao da dotera okolinu, pa kada se princ izvezao iz grada sa svojim kočijašem, Čanom, dočekali su ga samo mladi i lepi ljudi, duž ulica okićenih cvećem…Ali, u jednom trenutku princ Sidarta je sišao sa kola i zašao iza kulisa, u siromašne uličice glavnog grada. Tu je naišao na čoveka sede kose sa štapom, koji je jedva hodao i drhtao je od slabosti. Princ Sidarta nikada nije video starog čoveka. Zaprepašćen, upitao je Čanu: “Šta je ovo?” “To je starac. Svi ćemo jednog dana ostariti”, odgovorio je pratilac. “Zar i ja, i moja prelepa supruga Jašodara?” “Da, svi”, odgovorio je Čana. Sidarta je bio duboko potresen. Idući dalje, naišao je na čoveka u krastama koji je ležao na ulici i ječao od bolova. Sidarta nikad nije video bolesnika, jer su ih sklanjali od njega. I opet mu je Čana odgovorio da je to bolest i da su svi ljudi podložni bolesti. Na kraju, Sidarta je nabasao na pogreb. “Šta je ovom čoveku, zašto je tako hladan i nepokretan?” upitao je. “Mrtav je”, odgovorio je Čana, “svi ćemo jednog dana umreti”.Sidarta je doživeo šok svog života. Sve što mu se u palati prikazivalo kao život, bilo je laž. Shvatio je da je ljudsko postojanje patnja, od početka do kraja. Smesta se u njemu javio neodoljivi poriv da je okonča, jednom za svagda.Na povratku u palatu naišli su na asketu koji je meditirao pod drvetom. Tada je Sidarta prvi put, video duhovnog čoveka u meditaciji. Tako je odlučio da napusti palatu i upusti se u duhovnu potragu.
Najpre je pošao u Rađagahu i započeo asketski život, proseći milostinju na ulici. Kasnije je sreo učitelja po imenu Alara Kalama i izvesno vreme učio kod njega. Potom je krenuo dalje i sreo učitelja Udaka Ramaputu, zahvaljujući kome je dostigao visoke nivoe meditativne svesti, ali i dalje nije bio zadovoljan. Krenuo je dalje. Sa grupom od pet asketa pod vođstvom Kaundinje nastavio je intenzivni tapas (žestoku pokoru). Nakon što je izgladneo skoro do smrti – jeo je samo po orah ili list dnevno – pao je u nesvest dok se kupao u reci i zamalo se udavio.Jedna voma čista i posvećena devojka po imenu Suđata ponudila mu je pirinač. Buda je prihvatio. Za njegove saputnike, prihvatiti pirinač, i to od žene, bila je izdaja njihovog puta, pa su ga napustili Ali, Buda se oporavio i njegova meditacija je postala intenzivnija. Tada je, meditirajući na obali reke, video čamac u kome su plovili učitelj muzike i njegov učenik. Jasno je čuo kako učitelj poučava svog učenika: “Ako suviše zategneš žice na instrumentu, one će pući. Ako ih suviše olabaviš, neće moći da svira”. Nešto je blesnulo u Sidartinoj svesti. Shvatio je šta je Srednji Put i prihvatio ga. Seo je ispod bodi drveta , rekavši sebi: “Neću ustati ispod ovog drveta dok ne postignem Prosvetljenje” i započeo je svoju dugu, pobedničku meditaciju. Sidartu su napale sile iskušenja koja su pokosila mnoge tragaoce. Najpre, tu je bilo iskušenje materijalnim, koje je princ Sidarta još jednom pobedio. Potom, iskušenje nižih vitalnih sila – seksualnih impulsa. Buda je prošao i kroz to. Potom je došao strah – demon Mara napao je Budu praćen armijom demona. Ali, Budina meditacija transformisala je njihove strele u cvetove. Na kraju,došlo je najteže iskušenje – susret sa samim sobom, sa egom, sa onim što mislimo da jesmo. U trenu je Sidarta uvideo da je ego samo iluzija – da u stvarnosti ne postoji. Put ka Nirvani je bio otvoren.Nakon 45 dana meditacije Sidarta je postigao Nirvanu i postao Buda – Probuđeni, Prosvetljeni, spreman da svoje veličanstveno dostignuće podeli sa čitavim svetom. Stanje vrhunskog oslobođenja, poučavao je Buda, moguće je da dosegne svako biće. To je stanje u kome prestaje svaka patnja i u kome se pojedinac oslobađa iluzije sveta, ili maje, i izlazi zauvek izvan lanca rođenja i smrti.
Nakon prosvetljenja, Buda je sreo dva trgovca, koji su postali njegovi prvi učenici. Krenuli su da putuju po Indiji. Prvu propoved Buda je održao u Varanasiju (u Benaresu) gde mu se pridružilo pet učenika koji su tragali za prosvetljenjem. Oni su formirali prvu zajednicu – sanghu – budističkih monaha. Ova zajednica je tokom Budinog poučavanja rasla i na kraju dostigla skoro 1000 članova.
Nakon ponovljenih molbi svog oca da se vrati u svoje rodno kraljevstvo, Kapilavistu, Buda je pristao. U palati su pripremili ručak, ali je Buda sa svojim sledbenicima prosio milostinju u okolini grada. Kralj Sudodana je prišao svom sinu, Budi i rekao: “U našoj ratničkoj porodici Mahamasata nikad niko nije prosio”. Po predanju, Buda je odgovorio: “To nije običaj tvoje kraljevske loze. Ali to jeste običaj moje, Budine, loze. Nekoliko hiljada Buda prosilo je milostinju”. Nakon toga su budisti ipak pristali da ručaju u palati, a potom je Buda održao propoved o dharmi. Mnogi članovi kraljevske porodice pridružili su se sanghi, između ostalih i Budini rođaci Ananda i Anuruda, koji će kasnije postati njegovi najbliži učenici. I Budin sin Rahula pristupio je sangi. A na njegov zahtev, Buda je u sanghu primio i njegovu majku, svoju nekadašnju suprugu, Jašodaru. Za ono vreme, to je bio postupak bez presedana – put ka Oslobođenju sada je prvi put bio otvoren i za žene.
Nakon osamdeset godina provedenih na zemlji i decenija podučavanja, Buda je posle kratke bolesti napustio telo.
Dodajte komentar