1.
Nebesku Lepotu Šri Ramačandra imao je. Zemaljska dužnost Šri Ramačandra bio je.
2.
Hteo je da najpre nahrani noć neznanja čovečanstva, i da je onda preobrazi u Svetlost Mudrosti Božanskog, polako, sigurno, nepogrešivo, božanski i vrhunski.
3.
Da li je uspeo? Jeste i nije. Njegov uspeh bio je delimičan. Jeste nahranio noć neznanja čovečanstva, ali naišao je na ogromno protivljenje kada je hteo da preobrazi svest tela neprosvetljenog, opskurnog i nečistog čovečanstva. Avaj, tu je imao samo delimičnog uspeha. Nema potrebe reći , njegova božanska braća – naslednici, takođe su doživeli, i doživljavaju isto.
4.
Ramačandrino zemaljsko srce smatralo je dragocenim bujicu čistote. Njjegovo božansko lice smatralo je dragocenim život lepote. Njegova zemaljska ramena smatrala su dragocenim ljubav dužnosti. Njegove oči koje hrane svet smatrale su dragocenim nebesku brižnost. Božansk ponos smatrao je dragocenim njega zbog njegovog prvog i hrabrog pokušaja da ispolji Božju Svetlost, Božje Blaženstvo i Božje Savršenstvo ovde na Zemlji.
5.
On je znao svoju budućnost. Znao je budućnost sveta. Lako je mogao da ostane na brodu Sna Večnosti ploveći ka Obali Besmrtnosti. Ali, Šri Ramačandra je više voleo da živi u srcu zemaljske pozornice dok je bio u telu da bi mogao da ponese težak i nemrljiv teret čovečanstva na svojim gigantskim ramenima. Mislio je da će ga, ako se ponaša drugačije, čovečanstvo pogrešno razumeti i reći: “O, Rama, oblast tvoje vizije veoma je daleko. Ostani sa nama, budi jedan od nas, i onda nas učini onim što želiš da budemo: Božji glasnici.”
Iz časopisa: AUM — Vol.II-1, No. 9, September 27, 1974, by Sri Chinmoy
Dodajte komentar