Bilo jednom jedno siroče.
Ime mu je bilo Madal Činmoj.
Ponikao je u seocetu Šakpura.
Postao je svoje Porodice izvor blaženstva.
Izgubio je oca u jedanaestoj godini.
Sledeće godine, njegovu majku pozvalo je Nebo.
U dvanaestoj godini došao je u Pondičeri
Da bude putnik na Brodu svoga Učitelja.
Sportove je voleo i postade vrhunski šampion,
Ali zanemario nije svoj san o Bogo-Sjedinjenju.
Jedne noći, njegov Guru Svevišnji uđe u njegov
Slatki san,
I kaza:
“Ustani da meditiraš. Ustani da meditiraš.
U godinama što dolaze moraćeš da povedeš
Nerođene i besmrtne tuge ljudskog roda
Do Zlatne Obale Sutrašnjice.
Pridaj dužnu pažnju svome telu, vitalu, umu,
Srcu i duši
Da bi pomogao svetu da dosegne svoj predodređeni Cilj.”
Madal, bubnjić kosmičkih Bogova, postade
Svesti Pun.
Božije Samilosno Oko učinilo ga je Učiteljem
Njegove Unutrašnje Šole.
Svoj studentski život smatrao je sputavajućom noći svog života
Zato mu je srce stremilo ka Slobode – Svetlosti.
Sada, kada je učitelj unutrašnje škole,
Spoznao je da je neizreciva budala.
Sudbina čovečanstva je
Sasvim zabravljena gvozdena kapija.
Bez daha, zavapio je Bogu: “Spasi me, moj Gospode,
Spasi!”
“Za tebe nema odmora. Moraš da popločaš suncem obasjanu stazu.
Za tebe nema odmora, čak ni kratkog odmora,
Jer u tebi sam pronašao Gnezdo Zadovoljstva
Svoga Srca.”
“O, Gospode, ja plačem, krvarim I umirem.”
“Ko te sprečava da se smešiš I letiš?”
Čitav svet došao je njemu. Očajnički je želeo
Da se sakrije.
Njegov Apsolutni Gospod Svevišnji
Zapovedio mu je da svuda sa Njim jezdi.
Šri Činmoj
AN ORPHAN BOY
There was an orphan boy.
His name was Madal Chinmoy.
He hailed from a wee village Shakpura.
He became his Family’s ananda fuara.
He lost his father at the age of eleven.
The following year, his mother was summoned
By Heaven.
At the age of twelve, he came to Pondicherry
To be a passenger of his Master’s Ferry.
Sports he liked and become a mountain-champion.
But neglected not his dream of God-Union.
One night His Guru Supreme entered into his
Sweet-dream,
Said:
“Get up to meditate. Get up to meditate.
In years to come you will have to navigate
The birthless and deathless mankind’s sorrows
To the Golden Shore of Tomorrows.
Give due importance to your body, vital, mind,
Heart and soul
To help the world reach its destined Goal.”
Madal, kettledrum of the cosmic Gods became
Consciousness-Full.
God’s Compassion-Eye made him a teacher
of His Inner School.
His student-life he took as his life’s bondage-night.
Therefore his hart pined for Freedom-Light.
Now that he is a teacher of the Inner School,
He realizes that he is unspeakable fool.
Humanity’s transformation-fate
It is a completely closed iron-gate.
He breathlessly cries to God: “Save me, my Lord, save!”
“For you, no rest! Sunlit path you needs must pave.
For you, no rest, not even a fleeting rest
Because in you I have found My Heart’s
Satisfaction-Nest.”
“O, Lord, I am crying, bleeding and dying.”
“Who prevents you from smiling and flying?”
The whole world came to him. He desperately
wanted to hide.
His Absolute Lord Supreme commanded him
Allwhere with Him to ride.
Sri Chinmoy
Dodajte komentar